Etika, moral, zakon, civilizacija, pravila, norme...
To su riječi koje bi nam trebale pomoći da ne zalutamo vijugama ljudskog mozga, stroja koji je sposoban
protegnuti vlastitu stvaralačku profinjenost od jednog do drugog kraja svemira ideja: od užasa soba za mučenje
pa sve do oltara koje podižemo umjetnosti i poeziji.
Mozak uvijek djeluje u skladu s tri urođena pravila vezana uz preživljavanje: obrana, hranjenje i produžetak vrste.
Ali društvo pred čovjeka postavlja pravila suživota. A pravila nisu ništa drugo nego ograničenja,
više ili manje podnošljiva, više ili manje prikladna, ali ipak koja se nameću slobodi djelovanja svakog pojedinca.
Nažalost, neke osobe ne prihvaćaju takva ograničenja i kako bi ostvarili svoj cilj, kakav god on bio,
spremni su žrtvovati bilo što pa čak i živote drugih ljudska bića.
Postoji jedna unutarnja granica čijim prelaskom čovjek može pristupiti drugoj strani sebe kako bi postao kreativan
i destruktivan do krajnjih granica. To je svijet s one strane savjesti, gdje je svaki izbor apsolutan i konačan.
Tako ne postoji milost, već samo crna rupa egoizma spremna progutati sve što joj se nađe u blizini.
Gigi Simeoni zapitao se što bi se dogodilo kad bi jedan nevjerojatno nadaren umjetnik pogledao preko te granice
i ugledao jedan sasvim novi svijet, jedino mjesto koje bi moglo dati život njegovoj najuzvišenijoj umjetnosti.
Radnja ovoga brutalnog, mračnog trilera odigrava se u Milanu u prvom desetljeću XX. stoljeća,
gradu koji je rastrgnut između svjetala napretka i sjene zločina...
 | | 1. Oči i tama |  |
| S: Simeoni
C: Simeoni | 302 str. c/b
tvrdi uvez
Objavljeno: 05/2009 |
|
|
