Libellus forum
Welcome Guest Search | Active Topics | Log In | Register

3 Pages<123
Ken Parker
cladis
#41 Posted : 15. ožujka 2020. 11:00:44(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 15.9.2019.(UTC)
Posts: 269
Location: Austrija
Nikad nisam čitao Kena e evo sd sam vidio gore da se susreo sa Zagorom.Znači smješteni su u isto vrijeme.Kupio sam sve od SA i planiram uskoro početi čitati.Prije 30 god. mi je bio odbojan.Ali vidim da je tu dosta autora iz PSDZ.a to mi se svidjelo i imam sve , pa se nadam da će i Ken
Spock
#42 Posted : 15. ožujka 2020. 11:12:46(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska
cladis wrote:
Nikad nisam čitao Kena e evo sd sam vidio gore da se susreo sa Zagorom.Znači smješteni su u isto vrijeme.Kupio sam sve od SA i planiram uskoro početi čitati.Prije 30 god. mi je bio odbojan.Ali vidim da je tu dosta autora iz PSDZ.a to mi se svidjelo i imam sve , pa se nadam da će i Ken


Nisu smješteni u istom vremenskom periodu. To je Berardi više stavio radi fore, s obzirom da je Ken ušao u salun koje se zove "Heroe`s rest" i u kojem cameo uloge ima ogroman broj poznatih, pa i nepoznatih likova iz stripova, s tim da Tex i ekipa imaju zapaženu ulogu! Ken serijal započinje sedamdesetih godina 19. stoljeća i realno prati protok vremena.

Nadam se barem kojem kratkom komentaru od tebe kad kreneš s čitanjem. Smile
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
cladis
#43 Posted : 15. ožujka 2020. 12:15:29(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 15.9.2019.(UTC)
Posts: 269
Location: Austrija
Spock wrote:
cladis wrote:
Nikad nisam čitao Kena e evo sd sam vidio gore da se susreo sa Zagorom.Znači smješteni su u isto vrijeme.Kupio sam sve od SA i planiram uskoro početi čitati.Prije 30 god. mi je bio odbojan.Ali vidim da je tu dosta autora iz PSDZ.a to mi se svidjelo i imam sve , pa se nadam da će i Ken


Nisu smješteni u istom vremenskom periodu. To je Berardi više stavio radi fore, s obzirom da je Ken ušao u salun koje se zove "Heroe`s rest" i u kojem cameo uloge ima ogroman broj poznatih, pa i nepoznatih likova iz stripova, s tim da Tex i ekipa imaju zapaženu ulogu! Ken serijal započinje sedamdesetih godina 19. stoljeća i realno prati protok vremena.

Nadam se barem kojem kratkom komentaru od tebe kad kreneš s čitanjem. Smile

Bude komentara bez brige, volim sve stripove od kad znam za sebe tj.preko 40 god.Čuo sam i pročitao dosta pozitive na Kenov račun, pa se nadam dobrom štivu.Ovih dana čitam Geu , nabavio sam je prije 3 i pol god. i nikada pročitati. Eee da, nema se više vremena kao prije.Smile
Spock
#44 Posted : 24. ožujka 2020. 7:20:52(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 19: Suvišan (KP SA 7, KP LIB 19, KP LMS 500)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Zanimljivosti: Sherlock
- Mjesto radnje je Oklahoma Territory, područje koje u vremenu odvijanja radnje u priči, zajedno s Indian Territory, čini neorganizirani teritorij pod upravom SAD-a prepušten indijanskim plemenima, koja su tamo prisilno premještana. Država Oklahoma je službeno nastala tek 1907. ujedinjenjem ta dva teritorija, što je čini jednom od najmlađih država SAD-a.


- Fort Sill je podignut 1869. u svrhu zaustavljanja indijanskih upada i pljački graničnih mjesta u Teksasu i Kansasu.
- Whicita Falls je grad u Teksasu, na samoj granici s Oklahomom, a službeno je dobio to ime 27.09.1876. Na 14. stranici je krivo nacrtana karta po kojoj ispada da se taj grad nalazi na sjeveru Oklahome, iako se nalazi na sjeveru Teksasa, što bi značilo i da se Fort Sill nalazi sjeverozapadno od Whicita Fallsa, a ne jugozapadno. Čak i ako pretpostavimo da je mapa iz nekog čudnog razloga krivo okrenuta, Fort Sill je opet nacrtan na krivoj strani.
- Trgovci oružja opskrbljuju Kiowe vojnim puškama Springfield 50/70.
- Priča je originalno objavljena u ožujku 1979. Dnevnik ju objavljuje 1982., a uz docrtavanja i brisanja "nepodobnih" sadržaja, izbacili su i tri stranice. Libellus ovu epizodu u konačno pravome ruhu objavljuje u svibnju 2005., a sada imamo i Strip-Agentovo kiosk 3/1 izdanje izdano u svibnju 2019. godine.

Komentar:
Jedna dirljiva epizoda, svojevrstan omaž Fordovim vestern filmovima, a koja govori o prolaznosti života i prihvaćanju promjena koje život svakome od nas donosi. Na kraju imamo "happy end", a to je uvijek pozitivna i pohvalna stavka.


Imamo i plejadu zanimljivih i uvjerljivih likova koji uvelike uzdižu poprilično jednostavnu temu priče.
Posebno se ističu dvoje djece koje Ken iz moralnih osjećaja odlučuje otpratiti do ranča na samoj granici Indijanskog Teritorija. Obrat povezan s njima je možda i najiznenađujući u serijalu.
Tu je i stari narednik McCabe u svojem zadnjem danu u službi, a ujedno i zadnjem zadatku. On je i centralni lik ove priče. Kroz priču pratimo njegovo prihvaćanje realnosti i svojih limita zbog godina koje ima na leđima. Prihvatiti vlastite limite nakon godina iskustva u nečemu što radiš cijeli život je iznimno teško, a prihvaćanje superiornosti mlađih generacija je još teži proces, a Berardi ovdje kvalitetno obrađuje tu temu.
Još bih istaknuo ženu poglavice Kiowa i njen postupak koji nam govori najviše o jednakostima u razmišljanju žena, neovisno o očiglednim rasnim i kulturnim razlikama, kao i vremenskom razdoblju.
Zora koja nagovješćuje rođenje djeteta i nastanak novog života unatoč nemogućim uvjetima, kao i narednikovo prihvaćanje novih životnih izazova je lijep, optimističan završetak epizode - za promjenu!
Milazzo nije dao svoj maksimum i ima loše nacrtanih kadrova, ali i dalje je to nedostižno velikoj većini crtača.



(priča: 9, scenarij: 10, crtež: 9, naslovnica: 9) - 93%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#45 Posted : 23. kolovoza 2020. 21:05:23(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 20: Priča o oružju i prevarama (KP SA 7b, KP LIB 20, KP LMS 845)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giorgio Trevisan
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Ken, sad već izviđač dodijeljen utvrdi Sill, dolazi u Fort Worth istražiti porijeklo „Springfield“ pušaka koje su krijumčari, u prošloj epizodi, prodali Kiowama i to baš u tijeku drske i naoko sulude krađe oružja pod vodstvom inteligentnog, uglađenog i otmjenog prevaranta Gordona.

Zanimljivosti: Sherlock
- Fort Worth je vojna utvrda osnovana 1849. godine, a dobila je ime po generalu Williamu H. Worthu, zapovjedniku američkih trupa u meksičko - američkom ratu.
- Radnja ove epizode se odvija još u teksaškim gradovima Jacksboro i Dallas.
- 11. str. - Spominje se bitka kod Washite, poznata i kao Washita masakr iz 27.11.1868., kada je zloglasna 7. konjička pukovnija, pod vodstvom njena osnivača, tada potpukovnika Georga Armstronga Custera napala Cheyennee u blizini današnjeg grada Cheyenne u Oklahomi.
- 30. str. - kriva izjava: „Ima li utvrda nizvodno?“. Trebalo bi biti uzvodno jer kasniji razvoj priče, a i zemljopisni položaj mjesta odvijanja radnje pokazuje da su prevaranti morali otploviti uzvodno.
- 58. str. - Jedediah Baker - ime na lažnoj potjernici koju Ken koristi za zavaravanje mutnih tipova bilo je ime koje su Berardi i Milazzo izvorno željeli dati svom liku.
- Rimski car Vespazijan je 74. godine prvi uveo prve zabilježene javne WC-e čije se korištenje naplaćivalo. Iako su javni WC-i te vrste danas rijetkost u Italiji, za njih se još uvijek koristi kolokvijalni naziv „vespasiani“.
- Simpatični varalica Gordon vratit će se u SR 56: Priča o nakitu i prevarama.
- Bret Harte bio je američki književnik čije su pjesme i pripovijetke objavljivane u mnogobrojnim novinama i časopisima. Dojmljivim je pripovjetkama, većinom vestern tematike stekao isprva veliku popularnost, ali kasnije je pao u zabrav. Milazzo nas je ovdje podsjetio na njega dajući imena Bret i Harte dvojici plaćenika u priči. (hvala Stinky)
- Lik zločestog plavog razbojnika Breta dobio je izgled po Klausu Kinskom - njemačkom glumcu poljskog podrijetla koji je glumio u velikom broju špageti vesterna. (još jednom hvala Stinky)
- Ova epizoda je originalno izdana u travnju 1979. godine, a Libellus je objavljuje u svibnju 2006. i konačno Strip-Agent u svibnju 2019.
- Dnevnik je ovu epizodu preskočio, pa je objavljena naknadno 1989. godine i to kao zadnja epizoda Kena Parkera u Lunovom Magnus Stripu. Čudni su putevi Dnevnikovi!

Recenzija:
Berardi stalnim promjenama žanra i mjesta radnje lukavo zadržava interes čitatelja, a pogotovo izbjegava učestala ponavljanja sličnih tema. Teško da se za neku Kenovu epizodu može reći da je već viđena ili dosadna. Njegove priče začinjava mnogo sitnih podradnji, zanimljivih likova i netipičnih scena za ovakvu vrstu stripa. Ne preza od brutalnih scena, a veliku većinu epizoda obilježava tragedija.
U ovoj laganoj i vrckavoj priči nema brutalnih scena, ni tragedija, a posebno nema ni promašenog, pesimističkog filozofiranja o životnim pitanjima. Berardi ovdje uopće ni ne pokušava ići u dubinu ili na osjećaje, što daje dodatnu notu lepršavosti. Nakon početnih šesnaest epizoda mislio sam da za Berardija nema nade, pa sam čak Kena uspoređivao s robotom, ali od sedamnaeste epizode konačno počinje ljudski razvoj lika.
To su mali, ali bitni detalji u svakoj od prethodne tri priče, a i ovdje ima jedan takav detalj kojim Ken konačno pokazuje svoj (pravilan) stav prema nečemu. To vidimo u sceni gdje Ken očitava lekciju kaplaru o nemoralu i klađenju.
Očito ga je poprilično uzdrmalo pitanje Meksikanca Emiliana vjeruje li u Boga iz SR 18: Santa Fe Express. Sigurno je i Berardi iskazivao svoje emocije, razmišljanja i kolebanja preko svojeg lika, pa tako vidimo taj pomak prema pravim vrijednostima i prihvaćanju odgovornosti za naoko male, ali krucijalne stvari. Nisu bitne megalomanske osvetničke potjere ili mlaćenja prazne slame globalnim parolama, kada sam pokazuješ nebrigu za ljude oko sebe sebičnim postupcima kao npr. Ken u efektnoj epizodi promašene pouke i poante: Chemako.
Tamo Ken ostavlja malog Thebu na milost i nemilost i u stilu superjunaka ide pretražiti Ameriku da pronađe glavnog zlikovca, a sve ostalo je nebitno! To nije realnost ni ogledni primjer kojeg bi Berardi preko Kena ispraznim frazama htio prikazati, već tipično: „govori jedno, radi drugo!“.

Taj indiferentni Kenov stav sprječava čitatelja da se poistovjeti s njim. To dovodi do situacije da sam u ovoj epizodi navijao za negativca koji je u svakom pogledu simpatičniji od nedefiniranog glavnog junaka. Ma znam da je to i bio Berardijev cilj, ali to nikako nije dobar pokazatelj.

Gordon:


Ova epizoda se sastoji od dvije cjeline povezane glavnim „junakom“ ove epizode - simpatičnim prevarantom Gordonom. Dok prvi dio obilježava efektna krađa oružja iz utvrde, uzbudljiva potjera i zanimljiva potraga za tim oružjem s finalom u gradu Jacksborou, drugi dio u Dallasu je prava farsa. Taj završni dio ostavlja dojam nedorečenosti, pa sam prvi put u serijalu dobio dojam da je Berardiju ponestalo stranica.

Ono što u mojim očima daje najvišu vrijednost ovom serijalu je Berardijeva težnja prema povijesnoj, kulturnoj i geografskoj vjerodostojnosti u svim detaljima. Normalno, nekad se zbog potreba priče ili nedovoljnog poznavanja teme, kraja ili vremenskog razdoblja dogode manje nedosljednosti, ali očita je maksimalna scenaristička usredotočenost u tim elementima.
Kroz serijal Berardi nam servira ogroman broj velikih i malih zanimljivosti, u rasponu od jedva primjetnih do šokantnih detalja.

Vespazijanac - glavna „zvijezda“ ove priče:


Uz uvjerljivi prikaz „najljepše trke mazgi u cijelom Teksasu“, u ovoj epizodi još bih izdvojio prikaz WC-a u vojarni na Divljem zapadu, gdje Gordon na početku epizode, krivotvori pukovnikov potpis. U drugom dijelu ove priče nastavlja u tom stilu s javnim pisoarom.
Upravo to izlaženje iz uvriježenih vestern okvira je najveća vrijednost Berardijeva pripovijedanja i ovog serijala.
Uz to, jako pazi na sitne detalje, tako da niti jedna vinjeta nije suvišna. Npr. kada Ken izjavi da prije pregleda hangara moraju obaviti jedan drugi posjet (šerifu normalno) ili kada Bret & Harte prate Gordona, a Harte kaže da je pokraj starca u polucilindru (koji se kasnije predstavlja i kao geometar Warren), pa kada vidimo Gordonovu djevojku da mu kopa po papirima...

Nepažljivom i brzopletom čitatelju takve sitnice promaknu pa mu onda neke situacije budu nelogične. Prava je istina da (izuzev zbog potreba priče vrlo vjerojatnih geografskih nepodudarnosti grada Jacksboroa) u ovoj epizodi nema niti jedna možebitna nelogičnost i da je Berardi sve filigranski precizno izrežirao.
Tu bih ubrojao i scenu na kraju s pločicom na vratima famoznog ureda 6b u zgradi općine. Gordon preokreće pločicu nakon još jedne uspješne prijevare, a mi ne znamo što piše na drugoj strani. Vjerojatno toilet! To bi bilo treći put u ovoj priči da se Berardi služi jednim od temeljnih potreba civiliziranog društva, a koja se skoro nikad ne spominje u vesternima (baš kao ni u Zvjezdanim Stazama ;-)). Tom završnom dijelu se može prigovoriti nategnutost, ali to proizlazi iz činjenice da Berardi tu nije sve elemente precizno pojasnio, da ne kažem nacrtao. Na to sam se već osvrnuo kada sam spomenuo da prvi put imam osjećaj da mu je ponestalo stranica. Ipak, daleko od toga da je to nelogičnost, već je ostavljeno čitateljevoj mašti da dopuni fragmente. Ukratko, nesumnjivo je da su se profesionalni prevaranti dobro pripremili i ispitali temeljito situaciju prije te komične prijevare. Tako da mogući prigovori na nelogičnosti kod te završne prijevare također ne stoje.

Ponosni maítre „Dallas Grand hotela“ kreće u krucijalnu misiju:


Po pitanju komičnih elemenata i dosjetki, Berardi je možda i pretjerao s tim u završnom dijelu. Karikaturiranje likova i igra s njihovim skrivenim osobinama, lažima i pretvaranjima, a posebno s homoseksualnošću nije mi istjerala smiješak na usta. Upravo suprotno! Ipak dvije scene jesu, a to su: ponosni maítre Ferguson koji na leđima ima ključan zadatak po opstanak hotela (slika iznad) i izjava kočijaša: "Godinama čekam ovaj trenutak!", nakon što mu je Ken rekao da je gradonačelnikova glava na kocki i da se radi o životu i smrti. Riječ je o svojevrsnoj parodiji na poznatu frazu iz filmova koju je u skoro istom obliku Berardi vjerojatno preuzeo iz filma Arabesque (1966.) s Gregory Peckom i Sophiom Loren.

Problem te završnice je u tome što je Berardi utopio priču u nebitnom, odnosno cinizmu i sarkazmu koji bi trebali biti duhoviti, a ispali su usiljeni i suvišni. Autor je htio ispasti duhovit, a samo je pokazao sebe kao čovjeka opterećenog papagajskim prokazivanjem mana pojedinaca i sistema modernog društva. Znači, sebe smatra boljim, uzvišenijim, koji je iznad tih ljudskih mana - pravi primjer aktivista, a sačuvaj me Bože takvih.
Slijedom toga, unatoč vedrom tonu cijele priče, najviše ostaje dojam neukusa na kraju, ali zbog uzbudljivosti i odličnog, simpatičnog negativca (kojega bih nazvao čak i antijunakom) dajem vrlo dobru osmicu za priču i scenarij.

Zna i Ken varati!:


Trevisanov atmosferičan crtež stilom izvrsno odgovara ovom serijalu. Odlično dočarava emocije likova i vjerno prenosi atmosferu scene koju prikazuje. Ipak, ima taj zastarjeli štih kao Gianluigi Coppola kojeg nisam ljubitelj i jednostavno me ne može unijeti u priču kao što mogu Milazzo ili Marraffa. Ovo mu je treći rad na serijalu i baš kao u njegovoj premijeri (SR 13: Uzavreli grad), imamo priču o lukavim, prepredenim kradljivcima, koji zahvaljujući genijalnosti glavnog organizatora idu u naizgled nemoguće pothvate. Druga epizoda na kojoj je radio je SR 17: Duga, krvava staza, gdje je nenadano uletio kao zamjena za Renza Calegarija, crtača koji je Trevisana preporučio tvorcima ovog serijala: Berardiju i Milazzu.
Stoga, smatram da Trevisanu odgovara ovakva vrsta priče pa su možda i njegovi prsti u scenariju.

Što napisati za kraj, a da već nisam spomenuo? Možda naglasiti da inače obožavam ovakav neobavezan tip priča s mnogo humora. Samo što Berardi pada baš na tom usiljenom humoru kojeg konstantno reciklira kroz serijal u istom obliku. Znači, radi upravo ono što vješto i lukavo uspijeva izbjeći stalnom promjenom mjesta radnje, teme i žanra kroz priče ovog serijala. Ma ne bi mi smetalo to stalno ponavljanje humorističkih scena slične tematike (većinom to daje još veću dozu humora), da nije njegove aktivističke težnje otvaranja očiju svijetu na sve mane ovog društva izrugivajući se njima. Jedan tako prosvijećen aktivist bi trebao prihvatiti neke od tih mana, a ne se sprdati njima.

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 7, naslovnica: 7) - 76%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#46 Posted : 27. prosinca 2020. 14:58:15(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 21: Božji sud (KP SA 7c, KP LIB 21, KP LMS 502)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero
Crtež: Bruno Marraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo


Kratki sadržaj:
Nakon što je spasio vojnika osumnjičenog za ubojstvo djevojke od linča mještana, Ken dobiva zadatak odvesti tog vojnika u drugu utvrdu na suđenje. Čini se lagan zadatak, pogotovo što se osumnjičeni vojnik čini plah i nevin, ali na Divljem zapadu ništa ne ide lako.


Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja se treću epizodu za redom događa na istom prostoru, Ken je još stacioniran u Fort Sillu, a ponovno se spominje i Fort Richardson, samo što opet sve ostaje na spomenu.
- Lawtown se spominje kao ime gradića u sjeni utvrde Sill, a pravo ime bi trebalo biti Lawton. Dobio je ime po generalu Fort Silla, Henryju W. Lawtonu, a osnovan je tek 1901. Kako god bilo, riječ je o anakronizmu, jer nije moguće da je grad postojao u bilo kakvom obliku u vremenu odvijanja radnje (sredinom 1870-tih) budući da je cijela Oklahoma bila zamišljena kao skup indijanskih rezervata i tek 1891. su počeli pregovori s poglavicama plemena oko doseljenja bijelaca na to područje.
- Ken treba provesti osumnjičenog vojnika u 100 km udaljeni Fort Richardson, Teksas.
- Ova epizoda je originalno izdana u lipnju 1979. godine, a Libellus je objavljuje u svibnju 2006. i konačno Strip-Agent u svibnju 2019.


Recenzija:
Berardi nastavlja sa svojim lukavim sistemom promjene žanrova i tema. Ovdje nam je servirao jednu pomalo detektivsku priču s očekivanim, a unatoč tome iznenađujućim obratom na kraju. Nema što, impresioniran sam tom Berardijevom sposobnošću scenarističkog navođenja čitatelja na krive zaključke.
Ovdje je potpisan i stanoviti Maurizio Mantero kao koautor priče, odnosno scenarija. Navodno je Mantero u ovakvim slučajevima bio zadužen za scenarij, ali budući da mu je ovo bio debi u serijalu sigurno je Berardi bio više angažiran, jer u priči i nema nekih očitijih odstupanja od standardnog Berardijevog načina pripovijedanja.



Kako bilo, scenaristi otvaraju priču scenom buđenja jednog od dva vojnika u staji nakon očigledno vesele noći. Odmah nakon toga svjedočimo šokantnom upadu mještana i hvatanju drugog vojnika koji je još spavao, dok je onaj prvi uspio pobjeći.
Saznajemo da je ubijena djevojka iz mjesta i da su prema dugmetu koji je nađen na mjestu zločina, a koji nedostaje na vojnikovoj košulji, sigurni da je on ubojica.
Od linča ga tada spašava šerif, koji ga stavlja u zatvor, ali očigledno je da neće moći dugo sprječavati rulju od provođenja njihove pravde po kratkom postupku.

Uskoro se rulja pregrupirala i krenula odraditi ono u čemu ih je šerif ranije spriječio. Udarac u glavu ušutkao je šerifa, ali njegov pokušaj provođenja zakona je dao vremena drugom vojniku da naiđe na vojnu patrolu koja stiže u idealno pogođen trenutak da Ken sve zadivi pokazujući svoju sposobnost pogađanja konopca za vješanje iz poprilične udaljenosti u zadnji tren.



Trenutak zakašnjenja i ode vojnik!
Sada Ken ima dovoljno vremena da nas sve još jednom zadivi svojim deduktivnim sposobnostima u dokazivanju očiglednog, odnosno nevinosti plahog i golobradog mladića.

Za razliku od velike većine epizoda, nisu mi baš sjeli likovi u ovoj. Ono, baš niti jedan lik nema nešto što bih istaknuo. Svi su nekako prozirni, dosadni, očekivani. Njihova djela su potpuno u skladu s izgledom. Bijesna rulja koja želi zadovoljštinu po kratkom postupku i otac ubijene djevojke spreman da potroši sve što ima, u želji da se osveti onome za koga je siguran da je ubojica njegove jedinice su realno prikazani, baš kao i očigledno loš lik Catton - pustolov, revolveraš, kockar i lovac na ucjene spreman na sve za brzu zaradu i uvijek u lovu na nevolje.

Berardi je pokušao malo skrenuti temu na tužnu sudbinu, psihičku labilnost i prikrivenu agresiju glavnog protagonista priče, ali nije mi tu baš uvjerljiv. Možda Marraffa nije bio u stanju uvjerljivo prikazati facijalne manifestacije koje bi dale veću dozu uvjerljivosti, ali onda bi i efekt iznenađenja možda bio manji. Uz to, Maraffa je lijepo nacrtao prvi dio priče, ali očigledan je sve veći pad u kvaliteti prikaza kako se približava kraj epizode. Šteta, jer je u ranijim radovima, pa i na prvom dijelu ove priče, prepunom zanimljivih scena i kadrova, dokazao da zna i može.
Ukupno gledano, neću kazati da ovo nije jedna čak i odlična epizoda, ali kao da nešto nedostaje. Možda se tu ipak vidi ruka drugog, manje vičnog scenarista!?



Nakon šokantnog početka, slijedi usporavanje u srednjem dijelu priče i pokušaj sumiranja činjenica u pravom detektivskom stilu. Nakon toga pada odluka o sprovođenju osumnjičenog u drugu utvrdu na suđenje. Normalno, pada odluka da ga prati Ken, a da bi stvar bila zanimljivija pratit će ih i vojnik koji je bio s njim u gradu one kobne noći. Iako ima alibi, ta činjenica bi ga trebala svrstati u mogućeg sumnjivca, pa čak i suučesnika u zločinu, jer se glavni osumnjičenik ničega ne sjeća. Još kada saznamo da je otac žrtve unajmio lovca na glave da spriječi muke oko suđenja, a tu su i Indijanci na ratnoj stazi, siguran sam da vi koji još slučajno niste čitali ovu priču sada već pretpostavljate da znate daljnji smjer razvijanja radnje i odmahujete rukom uz misao da je to već sto puta viđena priča!

Samo, glavni scenarist je Berardi u punom naponu snage. Ne onaj kakvog ste vidjeli u Juliji, već onaj koji iznenadi čitatelja nekoliko puta u priči na 96 stranica.
Neću reći da ova priča ima snagu kao neke ranije, ali mogu ustvrditi da je upečatljiva i nimalo dosadna.
Sada je vrijeme da vi koji slučajno još niste pročitali ovu epizodu lagano odustanete od daljnjeg čitanja recenzije prije nego dodatno pokvarite doživljaj čitanja stripa. Lijepo pročitate priču, pa se vratite!

Jeste? Možemo onda dalje! ;-)

Komičnih elemenata u ovoj epizodi skoro pa i nema, a srećom nema ni onih sitnih banalnosti koje bi trebale biti duhovite. Duhovitost svakako nije u skladu s temom, a jedina duhovita scena koje se mogu sjetiti su dvoje starijih supružnika nakon izlaska iz crkve, kojima se desilo "čudo". Samo što ta scena nije baš tako banalna kao što se čini na prvu, a tome ću se vrlo brzo vratiti.



Srećom, nema puno ni mudrovanja, a Ken kao lik je ovdje posebna priča.
Nakon što je cijelu epizodu izigravao najboljeg, najpametnijeg i najsposobnijeg čovjeka kojeg je Divlji zapad vidio, na kraju skrušeno priznaje da je potpuno pogriješio u procjeni. Neću napisati da mi nije bilo drago zbog toga, upravo suprotno!

Sada ću se naizgled malo udaljiti od ove teme i upitati što je Berardi htio kazati imenom epizode? Onda ću se vratiti naizgled banalnoj komičnoj sceni u kojoj vidimo dvoje starijih supružnika koji nakon svršetka mise izlaze iz crkve. Žena je oduševljena, a muž odmahuje rukom rekavši da je to uvijek ista priča. Muž očigledno sluša, ali ne čuje ili žena umišlja svoje filmove?
Slična je stvar s naslovom.
Je li Bog kaznio krivca ili je spasio nevinog od Kenove optužbe, tako što su pravovremeno pronašli pismo u kojem krivac zbog grižnje savjesti priznaje ubojstvo? Je li taj Bog okrutni, osvetoljubivi - starozavjetni ili novozavjetni - samilosni, koji prašta grijehe i štiti časne i poštene ljude od zla?
Mislim da svi imamo neki svoj odgovor na ova pitanja, ali bitno je da Berardi razmišlja o tome i to intenzivno već nekoliko epizoda u nizu. Dakle, Berardi je krivo procijenjen od većine strip fanova, barem u ovom vremenu dok se potpuno posvećivao Kenu. Razlog tome može biti činjenica da je većina čitala ove priče u osakaćenom, cenzuriranom Dnevnikovom izdanju. Po pitanju ovog broja, uz bezveznu naslovnicu i gomilu cenzure, Dnevnik je stavio katastrofalan naslov ("Ko je ubica"), tako da nije ni čudo što to Berardijevo razmišljanje na glas preko ovog serijala nije doprlo do stare garde Kenovih fanova.
Nakon nekoliko prethodnih epizoda gdje je Berardi čitateljima davao male natruhe svojeg propitkivanja o bitnim životnim pitanjima povezanih s vjerom u Boga, ovdje izlazi s otvorenim gardom. Za mene je to glavna poanta ove priče, ne sudbina ljigavog lovca na ucjene Cattona i Kenov postupak koji ga je iz lovca pretvorio u lovinu. Catton je samo izvršitelj božjeg suda, kotačić u igri sudbine, isto kao i Ken čiji postupci označavaju Cattonovu sudbinu. Svakom po zaslugama, rekli bismo!

Tu je i naslovnica koja na prvu jasno pokazuje scenu iz stripa, ali na konju nije vojnik iz stripa, već bi po izgledu mogao to biti lovac na ucjene Catton, a to se sasvim lijepo uklapa u završnu bilancu epizode. Odnosno, baš kao i na kraju epizode uloge su zamijenjene. Mislim da to nije slučajno, već da nam Berardi i naslovnicom jasno daje do znanja da je sada red na Cattona da bježi i biva proganjan kao zvijer i time nam daje zaokruženu cjelinu ove još jedne upečatljive epizode.



(priča: 9, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnica: 7) - 82%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#47 Posted : 19. siječnja 2021. 8:24:59(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 22:  Dan kad je gorjela Chattanooga (KP SA 8a, KP LIB 22, KP LMS 506)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero
Crtež: Giancarlo Alessandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Ken s ekipom iz utvrde je u nabavki konja za vojsku u obližnjem gradiću upravo dok razbojnička banda pljačka banku odvraćajući pažnju žitelja izazvavši požar koji prijeti uništiti cijeli gradić.


Zanimljivosti: Sherlock
- Ovo je već četvrta epizoda u nizu da se Ken nalazi na istom mjestu, kao izviđač u utvrdi Sill.
- Radnja ove priče se odvija u gradiću Chattanooga (Oklahoma), koji danas broji oko 450 stanovnika, a koji je udaljen tridesetak km od Fort Silla, vojne utvrde kojoj je Ken dodijeljen kao izviđač. Spominje se još manji gradić Faxon iz kojeg su došli vatrogasci u pomoć, a koji se nalazi tek desetak km od Chattanooge.
- 16. str.: Fotograf objašnjava kako se može razlikovati karakter osobe prema fizionomiji lica, ali njegovo objašnjenje više odgovara u to doba popularnoj pseudoznanstvenoj disciplini - frenologiji koja bi trebala na temelju oblika lubanje odrediti čovjekove mentalne sposobnosti i karakterne osobine. Iako je nakon razdoblja popularnosti u 19. stoljeću frenologija potpuno odbačena, neke njezine postavke koje se odnose na lokalizaciju emocija, mišljenja i opažanja u mozgu doprinijele su daljnjemu razvoju neuroznanosti i psihologije.
- 63. str.: Vlak u 3:10 za Wichitu je direktan omaž slavnom filmu: 3:10 za Yumu iz 1957., koji je 2007. dobio remake.
- Ova epizoda je originalno izdana u kolovozu 1979. godine, Dnevnik ju objavljuje sredinom 1982., Libellus u svibnju 2006. i konačno Strip-Agent u lipnju 2019.


Recenzija:
Kada se pomisli na vestern, više manje svi imamo iste slike u glavi: kauboje, Indijance, divlje prerije ili upečatljivi krajobraz Arizone, revolveraške obračune...
Teško da će nekome pasti na pamet vatrogasna kola ili javni pisoar, zar ne?



Baš ti neočekivani elementi prave razliku kod Berardijevog pristupa ovom vestern serijalu. Javni pisoar (vespazijanac) je bio glavna "zvijezda" u KP SR 20: Priča o oružju i prevarama, a ovdje nam Berardi donosi još jedan potpuno neočekivani novitet u vestern priči - vatrogasna kola sa pumpom na parni pogon, stavivši ih u prvi plan pri samom upoznavanju čitatelja sa gomilom protagonista u ovoj priči.
Moram priznati da se uvod čini dosta konfuzan, ali vrhunski doprinosi osjećaju pravog vestern štimunga jednog malog gradića Bogu iza nogu. Jednostavno osjetiš svu prašinu na glavnoj ulici. Upoznavanje s akterima je posebna priča; iz skoro svakog razgovora izlaze na vidjelo ustaljena razmišljanja tadašnjih ljudi, kao i problemi skoro pa jednaki današnjima.
Odlična mi je scena gdje žena zove muža da mu pokaže album sa slikama koji je taman dobila. Baš te tjera da se zamisliš kakav je to novitet bio tada, a tek prestiž posjedovati album sa vlastitim slikama. Iz tog razmišljanja naprasno budi ono što je u svim kulturama i vremenskim razdobljima isto - neizostavno kvocanje ljepše polovice i nabijanje još kojeg kompleksa svojem mužu, u ovom slučaju bankarskom činovniku Basileu, koji će postati kotačić prevage u ovoj priči.
S ovom scenom na umu izvjesno je da scenaristi jasno prikazuju položaj žena na Divljem zapadu, uz činjenicu da je često (kao i sada) žena samo naizgled u podređenom položaju u braku. Naglašene su i sveprisutne rasističke predrasude, ali tu je i danas situacija skoro ista, samo što se o tome ne smije javno pričati.
Iskreno, priča kao priča nije nešto, čak su te fore s prevarama i lukavim banditima postale običaj, kao i Kenova spasonosna rješenja situacija, ali detalji iz svakodnevnog života tog malog gradića i sve ljudske mane koje tako jasno izlaze na vidjelo za vrijeme talačke situacije su one prave vrijednosti ove priče.
U prošloj epizodi se Berardiju kao pomoć na scenariju pridružio Maurizio Mantero, ali (iskreno) nisam primijetio neku razliku u pripovijedanju u odnosu na ustaljenu Berardijevu praksu. U ovoj epizodi bi trebala biti Berardijeva priča, a scenarij Manterov, ali opet mi to izgleda čisti Berardijev način pripovijedanja. Istina, postoji taj dojam konfuznosti, pa čak i nepovezanosti scena u početnom dijelu.
Vidi li se u tome ruka novog, neisprakticiranog scenarista? Kako god bilo, više puta sam se morao nekoliko puta vraćati da bih povezao kockice, pogotovo kod početnih preskakanja sa scene na scenu.



Za primjer mogu izdvojiti scenu gdje se dvije djevojke tipično ženski podbadaju, da bi se teže primjetno scena prebacila na druge dvije žene koje su se potukle (ove dvije scene koje izgledaju kao jedna su čak i Markosa prevarile dok je pisao predgovor). Na prvu (pa i drugu i treću) se čini da su se to potukle žene koje su se počele elegantno podbadati, ali drugačiji izgled mjesta radnje na sljedećoj stranici odaje da se nisu potukle te dvije, već druge dvije žene sličnog izgleda. Smotani šerif je poveznica koja dodatno zbunjuje jer spomen njega je doveo do direktnog podbadanja u prvoj, da bi nesretnik popio batina u pokušaju rastavljanja dvije "nemani" u drugoj sceni. Toj konfuznosti je dijelom možda kumovao Alessandrinijev crtež koji je poprilično neujednačen upravo u početnom dijelu priče, pa sam zbog toga i pomislio da je crtački nemar u pitanju.
Još jedan detalj koji možda odaje drugu scenarističku ruku su već spomenuti prijelazi s scene na scenu kod uvoda. U zadnjim vinjetama tekuće scene ide spomen osobe koja nosi radnju u sljedećoj sceni. Zgodna igrica koja dodatnu vrijednost dobiva prilikom drugog čitanja gdje se posebno primijete te finese koje je zbog velikog broja likova i detalja prilično teško primijetiti iz prve.
Zanimljiv uvod traje sve do 22. stranice, kada počinje zaplet u klasičnom načinu naracije i nadograđivanju scena i likova iz uvoda, da bi se sve naprasno prekinulo nakon izjave lokalnog poduzetnika, gospodina Endicotta: "Nisam škrt, ali imam svoje principe. Ovo je slobodna zemlja u kojoj svatko krči sebi put..."



Teško je reći da je izjava gospodina Endicotta pogrešna i ta izjava je istinski moto američkog društva. Koliko god ružno i sebično zvučala, većinom je to tako, ali meni su draže one kršćanske "Dobro se dobrim vraća!" ili "Daj i bit će ti dano!" Interpretacija istih poslovica je već druga pjesma. Nastojim misliti da smo mi bolji ljudi, što potvrđuju i scene iz potresom opustošene Banovine gdje je na vidjelo izašla većinom ljudska dobrota i nesebičnost u pomaganju onima u nevolji, ali vratimo se Kenu.
U daljnjem toku priče scenaristi pokazuju većinom negativne ljudske osobine i osim Kenove ekipe samo smotani šerif izgleda čovjek na mjestu.
S druge strane (osim standardnih beskrupuloznih zlikovaca) imamo plejadu sivih likova kao što su gradonačelnik, sudac, doktor, direktor banke i njemu nadređeni inspektor, a mislim da je najgori od svih fotograf - pravi primjer bezosjećajnog parazita koji u ljudskoj nesreći vidi samo svoju korist, tako što će uhvatiti koju dobru fotografiju:



Iako ima nekoliko likova sa "zanimljivim" izjavama, fotograf je prikazan kao ekstremni rasist ufuran u nekakva kvazi-znanstvena objašnjenja o nadmoći bijele rase. Zvuči poznato?
Po tom pitanju posebno je zanimljiva situacija kada fotograf pokaže sucu sliku uglađenog bijelca, na što sudac sa sigurnošću kaže da je sigurno dobar i pošten mladić, kad ono psihopat koji je pobio cijelu svoju obitelj. ;-)

Definitivno ne nedostaje sočnih detalja, a bio bih dosadan da sada krenem u nekakvo nabrajanje. Možda je dovoljno samo reći da, nakon što se karte polože i više manje znamo što očekivati od kojeg lika, slijedi filmska završnica, koja se (za razliku od prve polovice priče) čita u jednom dahu, a Berardi ne bi bio on da nam malo ne zagorča završnicu.

Alessandrini mi nikad nije bio drag crtač, unatoč tome što mi je njegov Martin Mystère najdraži junak. Likovi su mu dosta neraspoznatljivi, a ni dinamika nije na zavidnom nivou. Nikad mi nije bilo jasno što ljudi vide u njegovom crtežu, odnosno čemu hvalospjevi. Daleko od toga da je to loše, ali za jednog Milazza, Alessandrini je "niželigaški igrač". Naslovnica efektna, lijepa i idealno odgovara epizodi.

Ključni potez podcijenjenog bankarskog činovnika:


Za kraj mogu još jednom preporučiti jako pažljivo čitanje ili čak ponovno naknadno listanje epizode u cijelosti da se uoče sitnice koje su možda promakle kod prvog čitanja. Meni se na taj način utisak uvelike poboljšao tako da je prava sreća što sam odlučio napisati ovu recenziju.

(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 7, naslovnica: 9) - 84%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#48 Posted : 20. veljače 2021. 13:11:49(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 23: Kraljica Missourija (KP SA 8b, KP LIB 23)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Giovanni Cianti
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Ken Parker je kao glavni izviđač dodijeljen Fort Bentonu u Montani, a dugo putovanje parobrodom do odredišta će biti sve osim dosadno.

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče se odvija većinom na parobrodu koji plovi uz rijeku Missouri na liniji između pograničnog mjesta Kickapoo (Kansas / Missouri) i Fort Bentona (Montana), a razdaljina između polazišta i odredišta je skoro 2000 km rijekom.
- Ova epizoda je originalno izdana u rujnu 1979. godine, Libellus ju izdaje u svibnju 2006., a Strip-Agent u lipnju 2019.
- Zbog nekog neidentificiranog razloga, Dnevnik je preskočio, odnosno nije objavio ovu epizodu u LMS ediciji.
- 26. str. (124. str. Strip-Agent): Passepartout je ključ koji otvara više brava.
- 56. str. (154. str. SA): Izvedba poznatog valcera Johanna Straussa mlađeg po imenu "Bečka krv" s netipično nacrtanim notama označava kulminaciju priče.
- 74. str. (172 str. SA): „Tempus fugit“ je latinski izraz koji doslovno znači "vrijeme bježi", ali se često prevodi i kao "vrijeme leti".

Recenzija:
Unatoč kultnom statusu kojeg Ken Parker ima, nisam puno dobrog pročitao o tri epizode koje su sadržane u ne tako davno objavljenoj osmoj knjizi kiosk izdanja više nego pohvalnog zajedničkog pothvata dvije izdavačke kuće: Strip-Agenta i Fibre. Stvarno je teško reći nešto loše o ovom izdanju koje nam je u relativno kratkom vremenskom razdoblju ponudilo cjelokupan serijal na kiosku po najpovoljnijoj mogućoj cijeni. Možemo se samo nadati da će se ovakvi izdavački pothvati "za raju" nastaviti i s drugim junacima kao što su Magični Vjetar ili Mister No.
Kako god, da nije bilo ovog izdanja, ja se ne bih ni prihvatio Kena Parkera, a sada polako odrađujem cijeli serijal, pa mi je ovo i peta Kenova recenzija koju pišem.



Činjenica da mi je ovo prvi put da čitam ovaj serijal je s jedne strane dobra, a s druge baš i ne. Mana premijernog ocjenjivanja i komentiranja je ponajviše u tome što se višekratnim čitanjem sa razmakom neki detalji bolje primijete, a lakše je i dati sud u bitnim stvarima s obzirom na cjelokupan kontinuitet. S druge strane, moje "tabula rasa" stanje po pitanju znanja o narednim epizodama možda ima i više pozitivnih elemenata, kao što je mogućnost doživljavanja serijala onako kako je i originalno zamišljen, bez utjecaja saznanja o kasnijim događajima, a posebno bitan element je što nemam subjektivnih utjecaja iz ranijih čitanja, pogotovo što moj dojam o serijalu nije iskvaren katastrofalnim načinom izdavanja ovog serijala od strane Dnevnika. Cenzura je kod puno priča promijenila poantu nekih situacija, a ne treba niti spominjati štetu nastalu zbog neizdavanja epizoda onako kako su kronološki trebale izlaziti ili čak zbog potpunog preskakanja, što se desilo ovoj epizodi. Kontinuitet je u ovom serijalu od krucijalne važnosti, pa se neki elementi i ne mogu ispravno doživjeti.
Slijedom toga, pitam se koji je Dnevnikov razlog neizdavanja ove priče? Je li problem "Evanđelje po Mateju" u hotelskoj sobi, ili su problematične scene u kojima se Berardi uhvatio crnačke problematike, ili završna scena daje krivu poruku? Toj zadnjoj sceni ću se vratiti na kraju recenzije, a mislim da su ove tri situacije zajedno odgovorne za Dnevnikovo preskakanje ove priče - za koju mogu odmah reći da nije na visokom nivou ovog serijala. Daleko od toga da je u pitanju loša priča, ali nema ni blizu tu snagu većine priča koje sam kronološki odradio do sada.



Na samom početku ostao sam šokiran tragikomičnim prikazom ljudi u trku. Sam pogled na te početne stranice ostavlja uvjerenje u neozbiljnost cijele priče. Primjećujem da crtač ima čudan fetiš na petrolejske lampe koje crta detaljno i u velikom broju, a često i u prvom planu kroz cijeli strip. Na žalost, ta ajmo reći detaljnost u crtanju sporednih detalja nije popraćena meni bitnim elementima crteža, kao što su: dinamika, jasnoća zbivanja, izgled likova i njihova ustaljenost tokom epizode. Zbog toga su likovi ukočeni s neuvjerljivim facijalnim ekspresijama, a punina pozadinskih detalja, u želji da se dočara duh vremena iz priče, dodatno ostavlja dojam arhaičnog crteža. Prednost su neobični, zanimljivi, pa čak i filmski kadrovi koji pažljivom čitatelju otkrivaju puno detalja, kao što je npr. scena s miješanjem karata gdje najprije mislimo da je negativac Lynch u akciji, a daljnje otvaranje kadra otkriva da je vješti kartaš navodni pozitivac Colin. Način miješanja karata kao i ubijanje dosade igrajući sam sa sobom pokazuju da bi Lynchova verzija priče mogla biti vjerodostojnija nego se na prvu činilo. Ovdje bih možda izdvojio i scenu hladnokrvnog likvidiranja nesretnog kormilara. Definitivno neobičan prikaz ubojstva iz pozicije ubojice, pogotovo ako se priča o jednom vestern stripu.

Giovani Cianti - crtač ove epizode:


Giovanni Cianti, primarno bodybuilder, pa tek onda crtač, koji je najčešće surađivao s Alfredom Castellijem na raznim talijanskim revijama, dok je radio samo na tri stripa u Bonelliju, od kojih su sva tri na Kenu Parkeru. Uz ovu priču, još je nacrtao KP SR 29: Veličanstveni revolveraš - još jednom u suradnji s Castellijem i KP SR 35: Staza divova, čiju zadnju trećinu je morao dovršiti Milazzo, jer je zbog stalnog kašnjenja došlo do prekida suradnje s Berardijem.
Nakon ovog kratkog osvrta na crtež, vratimo se scenarističkom zapletu same priče gdje nastavljamo pratiti Kenovu karijeru vojnog izviđača. Nalazimo ga u lučkom mjestu na rijeci Missouri dan prije ukrcavanja na parobrod koji će ga odvesti u daleku Montanu, gdje je dodijeljen Fort Bentonu kao glavni izviđač zbog toga što odlično poznaje taj kraj jer je tamo rođen.
Ubrzo biva upleten u spletku oko utjerivanja dugova i koncesije nad rudnikom zlata u Montani. U hotelu, gdje je uzeo prenoćište, vrtirepka Angela je bacila mrežu u pokušaju pridobivanja Kena kao svojevrsnog dragovoljnog tjelohranitelja. Nakon što je namješteno da dobije sobu pokraj njezine, Ken se uplete u obračun sa dva sumnjiva tipa koji su htjeli na silu doći u posjed nečega u sobi. Po njenoj priči, ona je s navodnim ocem Colinom u bijegu pred bivšim poslovnim suradnikom i kamatarem (Lynch) koji želi doći u posjed Colinove koncesije na rudnik na račun dugova, a zbog istog slučaja je njegov drugi kompanjon i suvlasnik rudnika izvršio samoubojstvo, čiji je dio sasvim zgodno pripao Colinu. Priča joj je malo prozirna, ali nije ni Ken toliki naivac da odmah povjeruje djevi u nevolji, ali budući da će dugo zajedno putovati brodom, odluči igrati njihovu igru sa skrivenim kartama.

Evanđelje po Mateju:


Vrlo brzo nakon što je Ken saznao njihovu verziju priče, scenarist nam jasno daje na znanje da je nekakva gluma u pitanju i da se samo može nagađati pravo stanje stvari. Sigurno da vam je svima palo na pamet da je time upropastio mogući završni preokret, ali Berardi je lukavo ponudio upravo suprotno. Unatoč tome što Cianti stalno crta svjetiljke koje čak i neki likovi tu i tamo pale, Berardi je polaganim otkrivanjem tajnih spletkarenja ostavio čitatelje u potpunom mraku. Uz to što je uopće teško predvidjeti daljnji razvoj situacije, tim djelomičnim, ali krucijalnim pokazivanjem karata je i izbjegao standardnu praksu u sličnim pričama. Scena Angelinog prostačkog psovanja nakon pada upravo nakon izjave da je bila u školi kod časnih sestara, Kenu uvelike otkriva njenu prijetvornost, ali on se samo džentlmenski ograničava na komentar: "Gdje ste naučili tako slikovit jezik?". Odgovor je neočekivan: "Pa, od... časnih se svašta može ćuti!".

Angela:


Ubrzo nakon te scene počinje urnebes uz note Johanna Straussa mlađeg, odnosno nenadani pokušaj pljačke parobroda koje će izazvati prolijevanje puno krvi (baš u stilu naslova valcera - „Bečka krv“) na do tada idiličnom, gospodskom putovanju. Tu je još znakovito Lynchovo (glavni, ali pomalo i simpatični negativac) hvatanje za glavu u očaju zbog gluposti njegovih šakača, a prije zaključka istakao bih još samo jednu možda i najupečatljiviju scenu u priči, odnosno sarkastični razgovor dvojice crnaca koji otkriva istinito stanje stvari nakon Građanskog rata iz crnačke perspektive:
Joe: "Meni je iskustvo iz rata dovoljno! Sjever protiv Juga, bijelci protiv bijelaca, a mi u sredini, čekamo oslobođenje od ropstva!
I znaš kako je završilo!? Tako što nas Sjevernjaci mrze jer su ratovali zbog nas, a Južnjaci jer su izgubili rat!
"
Tom: "Ipak, nešto se promijenilo!?"
Joe: "Naravno. Prije sam bio rob i jeo svaki dan. Danas sam slobodan umrijeti od gladi!"

Vrhunski!
Završna stranica ostavlja pomiješane osjećaje. S jedne strane osjećaj da je pravda zadovoljna činjenicom da su svi spletkari loše prošli, a scena Angelinog bijesnog gužvanja oproštajne Colinove poruke kojom Kenu konačno, u potpunosti pokazuje svoje gujsko lice ispunjava zadovoljstvom i potvrdom da je istina da sve dođe na svoje.
Samo što odmah u nastavku te scene vidimo hvatanje crnca Toma, krivo optuženoga za pomaganje pljačkašima i surovu, ali realnu Kenovu tvrdnju da će biti dobro ako dočeka živ suđenje.
Neću reći da je takav scenarij nerealan - upravo suprotno, ali daje krivu poruku. Što nam to Berardi tom završnom scenom poručuje?
Da će svako dobro djelo biti kažnjeno i da nema pravde jer je Tom završio nepravedno optužen zbog toga što je krenuo pomoći zajedno s kolegom ložačem Joem, kojeg je ta plemenitost već koštala života?
To nije prava poruka, niti je taj način razmišljanje dobar. Takvim razmišljanjem pojedinac truje sam sebe i kao da zaziva nesreću. S te dvije zadnje pasice ove priče Berardi nam još jednom poručuje da nema nade, a pesimizam je zarazan, pa na kraju ove epizode nema onog dobrog, pozitivnog osjećaja, a to nije dobro.



(priča: 6, scenarij: 7, crtež: 6, naslovnica: 9) - 66%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#49 Posted : 11. travnja 2021. 13:09:32(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 24: Montana (KP SA 8c, KP LIB 24, KP LMS 510)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero
Crtež: Vincenco Monti & Bruno Marraffa
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Tražeći mjesto za izgradnju vojne predstraže, glavni vojni izviđač Ken odluči pomoći ekipi s ranča na kojeg je oko bacio beskrupulozni lokalni moćnik koji ne bira sredstva kako da dođe do onog što želi.

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče se odvija, kako i ime epizode govori - na teritoriju Montane, nekih 50 - 100 km sjeverno od Fort Bentona, prema kanadskoj granici. Gradić u kojem se dijelom odvija radnja je Big Sandy, a danas broji tek 600 stanovnika.
- Montana je tek 1889. godine postala 41. država SAD-a, a od 1864. bila je organizirani, priključeni teritorij.
- Ova epizoda je originalno izdana u studenom 1979. godine, Dnevnik ju izdaje sredinom 1982. (taman prije prvog broja Mister Noa), Libellus u svibnju 2006. i konačno Strip-Agent u lipnju 2019.

Recenzija:
Ken se vratio u rodnu Montanu i sada je glavni vojni izviđač u Fort Bentonu. Ta utvrda se spominje već drugu epizodu za redom, ali ni ovdje je nećemo vidjeti. Priča započinje tako što zatječemo našeg hrabrog izviđača negdje usred prostranstva tog tada još slabo naseljenog i egzotičnog kraja Amerike, a autori nas odmah na početnim stranicama upoznaju sa surovim značajkama i krajolikom Montane. Idila, lijepe vinjete i lagani uvod, Ken je zapalio vatru i skuhao si kavu, baš kao i na idiličnoj naslovnici, a onda nagli prekid.



Iznenadni stampedo uplašenih i podivljalih konja! Naš junak jedva spašava živu glavu, što njegovom konju nije pošlo za nogom. Očigledno je da konje netko divljački goni, a nevolje po Kenu tu ne prestaju. Ubrzo nailazi potjera i zamjeni nesretnog izviđača za jednog od kradljivaca konja.
Budući da se radnja odvija na divljim i pustim predjelima, nije čudno što bijesni gonitelji "prvo pucaju, pa kažu stoj". Tko bi očekivao da će se još netko motati po toj pustopoljini?
Srećom što je Ken prekaljeni pustolov, pa brza improvizacija u vidu pretvaranja svoje košulje u bijelu zastavu privodi kraju izigravanje pokretne mete, i to bez daljnjih posljedica.
Nakon svega, zbog mraka se mora odustati od potjere i podvijena repa vratiti na ranč, pa povedu i Kena, koji je ostao bez konja.
Na ranču, zajedno s nama, saznaje cijelu pozadinu priče o hipoteci koja ističe za osam dana i konjima koji su bili jedina nada, čijom prodajom bi se mogao vratiti novac Basehartu, moćniku koji je s golemim kapitalom došao s Istoka i postao vlasnikom skoro svega, uključujući i banku.
Ranč "Twin-T" je, zbog izvora vode, postao glavna čestica njegova nauma. Nakon desetaka napada, krađa i epidemije, obitelj Taylor, bila je prisiljena zadužiti se i založiti ranč, a jednog dana je gospodin Taylor poginuo u sumnjivoj nesreći.
Sada, kad je i banka u Basehartovim rukama, krađa krda konja spremnih za prodaju je zadnji čavao na lijesu njihovog ranča.



Nakon pogibije gospodina Taylora, glava ranča postala je gospođa Brenda Taylor, koja je ostala sama sa sinom tinejdžerom. Upoznavanjem ekipe s ranča "Twin-T" i saznavanjem njihove tužne priče započinje pravi zaplet, a vjerojatno i najčešće ispričana tema u vesternima. Čim se spomene lokalni moćnik i ranč koji se pokušava othrvati njegovom zagrljaju, odmah se zna kamo ta priča vodi.
Ipak, unatoč toj otrcanoj i prožvakanoj temi, Berardi & Mantero uspijevaju zadržati pozornost čitatelja, pa se može reći da priča niti u jednom trenutku nije dosadna.
Od ekipe s ranča, tu su još dva kauboja i simpatični stari predradnik Tubb, koji ima toliko priča da izgleda kao da je živio tisuću godina.



Povratkom na ranč bez konja, čini se da se gospođa Taylor pomirila s porazom odlučivši otpustiti radnike i prodati ranč, da ne izgubi još i sina kao što je već muža. Stari Tubb je pak odlučio ostati s obitelji budući je bio tu još kada se mladić Stuart rodio i koju nakon toliko godina smatra svojom. Mladi Stuart se ne želi pomiriti sa situacijom, pa Ken braneći golobradog mladića na tipičan način za ovakve priče navuče na sebe bijes Basehartovih plaćenika, koji su nenadano došli u "posjetu".
Izgleda da Kenu nije bilo suđeno da ode mirno i prepusti ranč na milost i nemilost zloj sudbini.



Čudni su sudbinski putevi, pa Ken na odlasku, u obližnjem gradiću, slučajno načuje gdje se nalaze ukradeni konji, a i tko su nenadani pomagači razbojnika - otrovne zmije u njedrima.

"Bijede mi, zašto se ja uvijek nađem u ovakvim situacijama?", pomisli Ken, ali nakon tog saznanja više nema mirnog povratka u utvrdu, već se mora učiniti ono što je časno, bez obzira na rizike, a ni dva Basehartova plaćenika nisu mu oprostila javno sramoćenje na ranču.
Slijedi uzbudljiva kulminacija radnje i napeta završnica u stisci s vremenom i opasnostima koje vrebaju s više strana. Prava i istinska vestern uživancija s pažnjom prema detaljima i mnoštvom prekrasno nacrtanih vinjeta i kadrova koji zaslužuju malo duže promatranje i divljenje.

Kaznena ekspedicija s Basehartom na čelu:


Uvijek mi je drago vidjeti da je Vincenzo Monti potpisan kao crtač, najviše poznat po svojim radovima na Mister Nou i Texu. Kad sam vidio da su Maraffa i Monti crtači, prvo sam pomislio da su njihovi stilovi nespojivi, ali konačan rezultat pokazuje suprotno. Tako smo dobili istovremeno lijep, precizan (Monti) i efektan (Maraffa) crtež, u biti najbolje od obojice.
Da pojasnim: Maraffa na olovci, a Monti na tušu se čine kao dobitna kombinacija, budući da precizni Monti uvelike ispravlja Maraffin neprecizan, ali efektan crtež. Zanimljive perspektive i zavidna dinamika su još neke odlike njihove suradnje na ovoj epizodi, kao i upečatljive scene dobre, stare vestern potjere i obračuna, a posebno proloma oblaka. Šteta, pa im je ovo jedina suradnja, a Montiju jedini rad na serijalu.



Unatoč standardnim klišejima i od samog početka poznatim završetkom, volim ovakve lagane, ali pozitivne priče koje veličaju dobro koje sudbinski pobjeđuje zlo, unatoč naizgled nemogućim izgledima.

Zanimljivo je i kako jedan od izdajnika recitira bitnu poslovicu:
"Tko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obijaju!", pa izjavljuje i da "pošten rad donosi puno zadovoljstva", ali izgleda da je morao na teži način shvatiti da te mudrosti nisu prazne riječi u vjetru, već istina u koju treba vjerovati i način na koji treba živjeti. Samo na pošten način se može postići mir i spokoj, a to je najdragocjenije, odnosno uzalud je bogatstvo, ako nisi spokojan.
Uz to: čast, čestitost, upornost i vjera u bolje sutra je ono bitno, pa Ken još na kraju kaže:
"Treba biti uporan. I planine se sruše, prije ili poslije!"

(priča: 6, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnica: 6) - 78%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#50 Posted : 27. rujna 2021. 14:38:51(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 25: Lovčeva Lilly (KP SA 9a, KP LIB 25, KP LMS 514)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Nakon napada Dakota na vojnu predstražu u izgradnji, Ken biva teško ranjen i jedini preživjeli, a jedina nada za preživljavanje u surovim uvjetima je pas kojeg je, nekoliko dana ranije, spasio iz klopke za zečeve.

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče se odvija u prosincu na zapadnom dijelu Montana Teritorija, jugoistočno od Fort Shawa.
- Fort Shaw je osnovan 1867., a dobio je ime po pukovniku Robertu G. Shawu, prvom bijelom časniku koji je zapovijedao regimentom crnih (tada ih se zvalo "obojenih", a danas afro-američkih) vojnika.


- Ova epizoda je originalno izašla u prosincu 1979. godine, Dnevnik ju objavljuje sredinom 1982., Libellus u studenom 2006. i konačno Strip-Agent u srpnju 2019.

Komentar:
Najjači su mi likovi koji vide više životne pouke u jednom stripu. Normalno, većina stripova ima one standardne pouke koje je jako bitno ponavljati djeci prilikom odrastanja.
Stripovi bez takvih normalnih pouka me uopće i ne zanimaju.
Berardi u Kenu radi izvrstan posao s raznovrsnim, većinom životnim pričama, ali nije to sada neko otkrivenje kako bi neki stalno htjeli prikazati. U biti, često su neka razmišljanja pogrešna, od čega ni sam Berardi ne bježi, već se kroz lik Kena sam preispituje.
Većina se bavi atraktivnim banalnostima po pitanju ove epizode, a ne spominju Kenovo preispitivanje o Bogu (koje je normalno cenzurirano u Dnevnikovom osakaćenom izdanju), gdje se u svojoj muci kao obraća psu. Pa da nema psa, pričao bi sebi u bradu!
Bitno je to da on razmišlja o Bogu i takav čovjek je već razinu iznad onih koje životne prilike nisu natjerale na takvo razmišljanje.
Berardi ne negira Boga i traži odgovore preko Kena. Ne prosipa one "sclavijevske" gluposti tipa: "životinje su dobre, ljudi zli...".

Bit ove priče je da si je majstor Milazzo dao oduška napravivši od svog ljubimca superjunaka za jednu epizodu. Toliko je impresivno nacrtao dijelove sa psom da ću potpuno zanemariti lošije nacrtan prvi dio epizode.
Milazzo nosi ovaj serijal i nema lošije epizode kad je on crtač. Riječ lošije u kontekstu ovog serijala ima drugačije značenje jer nisam još naišao na jednu baš lošu Kenovu epizodu.

Vidim da se većini dio sa snom čini suvišan, ali nije. Dapače, baš tu saznajemo do sada najviše podataka o Kenu. Prvi put nam je Berardi zaista počeo ogoljavati onog hladnog robota iz početnih epizoda serijala. E tu se nalazi još jedna prava vrijednost priče. Ne u psu i njegovoj odanosti. Takvih patetičnih poruka ima posvuda.

Znači, ovo je još jedna pametno smišljena, atraktivno posložena i poetski dočarana epizoda, ali da je vrh - nije. "Bijele zemlje" su mi za sada (kronološki gledano) najbolje.



(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 10, naslovnica: 6) - 90%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#51 Posted : 5. listopada 2021. 20:21:27(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 26: Crvenokožac (KP SA 9b, KP LIB 26, KP LMS 520)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero
Crtež: Carlo Ambrosini & Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Nakon što je teško ranjen u prethodnoj epizodi, Ken se oporavlja u utvrdi Shaw. Samo što je utvrda osuđena na propast jer oslabljena obrana od samo trideset vojnika ne može ništa protiv lukavih Indijanca. Nedovoljno oporavljeni Ken je odabran da vodi karavan žena, djece i ranjenika u pokušaju da stignu do Fort Bentona.

Slike govore tisuću riječi - Milazzo:


Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče se odvija u prosincu na zapadnom dijelu Montana Teritorija, većinom između Fort Shawa i Fort Bentona čija je razdaljina oko 90 km.
- Fort Shaw je osnovan 30. lipnja 1867., a utvrdu je vojska napustila u srpnju 1891. Kasnije je od 1892. do 1910. služila kao škola za indijansku djecu. Iako je na tom području bilo "vatreno" u vremenu odvijanje radnje, nije se desilo da je neka od utvrda pala kao Fort Shaw u ovoj priči.
- Ova epizoda je originalno izdana u siječnju 1980. godine, Dnevnik ju objavljuje u jesen 1982., Libellus u studenom 2006. i konačno Strip-Agent u srpnju 2019.

Komentar:
Sviđa mi se kada se priča postepeno gradi i razvija kroz epizode od kojih se svaka ipak može promatrati kao zasebna cjelina. Dodatan bonus je povratak upečatljivog poglavice Mandana iz premijerne priče serijala.

Ambrosinijeva najefektnija vinjeta:


Iako nema snagu prethodne, ovo je još jedna punokrvna vestern priča sa stalnom akcijom i bez puno pametovanja, iako bih čak i ovdje našao zamjerku u razmišljanju i raspravi bijelaca po pitanju Indijanaca, dok ovi pokušavaju bijegom spasiti živu glavu od istih. Možeš mislit' da bi netko od bijelaca izjavio takve prazne i lažne riječi iz njihove perspektive, odnosno za vrijeme surovog bijega i u paničnom strahu za skalp i vlastiti život!
Svejedno, ne bih to uzeo za manu jer i nije dugo trajalo to mlaćenje prazne slame, a i drugi stavovi u stripu su normalni i logični, kao i završna scena kada Mandan pošteđuje živote preživjelih, prepoznavši Kena s kim su ga tragični događaji u prvoj epizodi neraskidivo povezali. Stalno se kroz vestern priče provlači ta indijanska čast, koja bi bila ozbiljno ukaljana da je Mandan postupio suprotno.
Po pitanju crteža Ambrosini je uradio naizgled solidan posao, ali tek u završnom dijelu, kojeg je "poetski" nacrtao Milazzo, postaje očito koliko u Ambrosinijevom crtežu nedostaje emocija.

Šta reći nego - Milazzo:


(priča: 8, scenarij: 9, crtež: 8, naslovnica: 7) - 82%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#52 Posted : 4. siječnja 2022. 13:10:52(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 27: Bilo jednom... (KP SA 9c, KP LIB 27, KP LMS 527)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero
Crtež: Carlo Ambrosini & Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo


Kratki sadržaj:
Ken je odlučio iskoristiti dopust da posjeti svoje doma, ali u malom gradiću na jugu Montane biva optužen za krađu i zatvoren. Putujuća zabavljačka skupina s kojom je Ken podijelio dio puta odlučna je u tome da dokaže njegovu nevinost.


Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče se navodno odvija krajem ožujka u južnoj Montani, većinom u mjestu imena Big Timber.
- Big Timber je 1880. imao oko 100 stanovnika, da bi danas bio sjedište okruga Sweet Grass s 1650 žitelja.
- Saznajemo da je Ken rođen 20.11.1844. u Buffalu (Wyoming), još jednom gradiću udaljenom oko 300 km od Big Timbera.
- Kleptomanija je ovisnost o krađi - točnije, krađi stvari koje oboljelima ne trebaju i koje nemaju financijsku vrijednost. Francuska knjiga o mentalnim poremećajima iz 1838. spominjala je kleptomaniju - kao monomaniju, koji je bio izraz za pojedinačne mentalne poremećaje, na primjer ovisnost o seksu (nimfomanija) ili ovisnost o ubojstvu (ubojstvena monomanija). Te se kategorije danas smatraju zastarjelim. Kleptomanija se danas smatra poremećajem kontrole impulsa poput piromanije, ovisnosti o kockanju ili trikotilomanije - ovisnosti o povlačenju kose.
- Pelivan (kako šerif oslovljava mađioničara Hermesa) je neozbiljna osoba s potrebom za javnim nastupima i djelovanjem.
- Ova epizoda je originalno izašla u veljači 1980. godine, Dnevnik ju objavljuje u jesen 1983., Libellus u studenom 2006. i konačno Strip Agent u srpnju 2019. kao treću epizodu u svom devetom trobroju.


Recenzija:
Pažnja, molim! Gospodo! Gospođe i gospodo! Stanovnici Big Timbera! Večeras će u devet sati slavni čarobnjak Hermes, miljenik europskih dvorova, nastupiti u nesvakidašnjem spektaklu! Od velikih europskih gradova sve do vas, najveća čarobnjačka predstava ikad viđena! Ne propustite povesti djecu na ovaj vatromet nemogućeg!

Baš kao i ranije, nakon dvije napete i šokantne epizode s poprilično teškim temama, imamo jednu lagodniju, lepršavu priču s dosta profinjenih humorističnih elementa.
Nakon što je glavni junak serijala jedva jedvice sačuvao živu glavu u te dvije prethodne priče i pri tome bio teško ranjen, ovdje ga vidimo kako konačno ide doma svojima u posjet. U početnim epizodama serijala sam se bio pitao kako se nakon tragične pogibije mlađeg brata u prvoj epizodi više ne spominje njegova majka, koja je nakon tog tragičnog događaja praktički izgubila oba sina. Da, Ken nije osjetio potrebu vratiti se kući, već je diljem Amerike odlučio izgubiti glavu pod svaku cijenu, ali bez toga ne bi bilo raznovrsnih pustolovina koje čekaju našeg glavnog junaka u svakoj epizodi. Pa da vidimo do kuda i čega ga je njegovo lutanje sada dovelo...

Vrijeme radnje je krajem ožujka, što bi značilo da je prošlo dva mjeseca od događaja iz prethodne epizode, dakle dovoljno vremena da se potpuno oporavi.
Ovdje moram spomenuti pomalo čudan naslov, odnosno način na koji su nekad počinjale priče, pogotovo bajke. Razlog tom naslovu saznajemo zanimljivim twistom na posljednjoj stranici, a da ne kvarim doživljaj onima koji će ovo tek prvi put čitati (ako još ima takvih), neću obrazlagati taj detalj. Ipak moram napomenuti da je u pitanju tek zgodna igra koja ne mijenja puno stanje stvari ako govorimo o samoj priči. Dakle, bilo jednom...



Na slabo naseljenim bespućima Montane vidimo simpatičnu obitelj putujućih zabavljača u duhovitim prepirkama tako normalnim u svim obiteljima. Samo što ova obitelj ima djeda...



...koji, uz to što je nestao usred putovanja kočijom, ima i problem što ima neizdrživi nagon da krade. Njegovo stanje je dijagnosticirano kao bolest - kleptomanija, a Berardi se ovdje na komičan način bavi tom problematikom, kao i čestim primjerom kada starci postaju svojevrstan teret, odnosno gori od male djece.
Da, svi mi starimo, pa je samo pitanje vremena kada ćemo i sami postati to breme.
Ako se sjećate, u onim antologijskim epizodama s Inuitima (SR 10: Bijele zemlje i SR 11: Narod ljudi), Berardi se također na velike dotakao teme starijih, pa smo vidjeli kako stari Inuiti, kada osjete da više ne mogu pridonijeti zajednici odu tiho u ledenu pustinju da bi umrli. Na sreću, naša kultura je drugačija, pa se starije poštuje i mi ovdje možemo sa smiješkom pratiti zgodne dogodovštine simpatične obitelji.
Osim djeda, tu je njegova kćer Terry s mužem - mađioničarem Hermesom. Prilikom mađioničarskih točki glavni asistenti su dvoje njihove djece, Dan i mlađa seka Lisa. Ne smijem zaboraviti ni još jednog bitnog člana obitelji - psa Romea. Baš kao što je kujica Lilly zauzela glavninu epizode u kojoj je spasila život našemu Kenu, ovdje je Romeo potpuno opravdao svoje ime zavodeći jednu kujicu i time uzeo velik broj tabli ovog stripa.
Posebno su zanimljive, pa i realne scene svađa i pomirenja dvoje supružnika, dok scena u kojoj Hermes toplim riječima želi obrlatiti svoju ljepšu polovicu (gdje njihov razgovor u oblačićima prati scena između mješanca Romea i kujice koja ga je na prvu najurila) je u najmanju ruku originalna.
Tu sam scenu shvatio kao ideju autora da na humorističan način pokažu da nismo drukčiji od životinja kada su muško - ženski odnosi u pitanju, ali to je samo moje razmišljanje.

Nakon lagodnog i opuštajućeg početka na poprilično velikom broju stranica, priča kreće drugim tokom i dobivamo pravu kriminalističku istragu.
Naime, u mjestu gdje je ekipa putujućih zabavljača došla dan nakon Kena, tijekom noći se dogodila pljačka trgovine, malo nakon što je vlasnik otišao, a prodavač ostao sam još završiti obračun. Netko ga je onesvijestio i iz sefa uzeo 3222 dolara. Ispod noktiju nesretnog prodavača nađeno je nekoliko plavih vlasi, pa je plavokosi Ken idealano naletio u mjesto u pravo vrijeme da bude očiti krivac. Ken je čak i pokušao pobjeći, ali bijeg je prilično neslavno završio čime je dodatno potvrdio sumnje napuhanog šerifa.

Budući da je Veliki Hermes samoprozvani mag, iluzionist i opsjenar, svojim originalnim i šarlatanskim postupcima naveliko me podsjetio na glavnog junaka serije Mentalist, a budući da je u pitanju meni najomiljenija kriminalistička serija, to mi sigurno nije mana, već ogromna prednost.



Metodom logičke dedukcije (nakon inkognito istrage), u kojoj sudjeluje cijela simpatična i luckasta obitelj, Hermes je sveo broj mogućih krivaca na tri, a sve troje su zapaženi ljudi u mjestu, s lijeva na desno na slici ispod:



1. Gospodin Lake - prodavač onesviješten prilikom pljačke koji je strastveni, ali i bezuspješni igrač pokera, pa je grad pun njegovih priznanica.
2. Gospodin Peele - vlasnik trgovine s hipotekom na njoj i vjerovnicima na vratu kojem će novac od osiguranja doći kao mana s neba
3. Šerif Harry Grant - boji se da ga na skorim izborima neće opet izabrati, pa je čak tražio zajam od banke kako bi se posvetio trgovini, ali su ga odbili.


Veliki Hermes je kao pravi moderni showman odlučio sve otkriti na predstavi u kojoj će sva trojica sumnjivaca sudjelovati. Za zagrijavanje imamo prikaz predstave s bonusom u vidu otkrivanja načina na koji se trikovi izvode.



Giorgio Trevisan, uz Milazza zasigurno najomiljeniji i najcjenjeniji član crtačke ekipe, zaslužan je za vizualni dio ove epizode. Ovo mu je četvrti rad na ovom serijalu. Kao što se dijelom može vidjeti i iz vinjeta u ovoj recenziji, vjerno prenosi duh i atmosferu, a likovi izgledaju živo s jasno izraženim emocijama. Po tom pitanju vjerno slijedi stil koji prevladava u ovom serijalu.
Unatoč tome, moram zamijetiti da je ovdje manje detaljan u odnosu na ranije radove, pa se često crtež (posebno u završnom dijelu) čini nedovršen. Kad već uspoređujem s ranijim radovima, crtež je dosta razgovjetniji, a ni moji raniji prigovori za dinamiku više ne stoje, što možda može biti razlog u veselijoj i opuštenijoj temi.
Uz naizgled nedovršen crtež, naslovnica koja nema neke poveznice s glavnom temom priče dodatno stvara dojam žurbe. Jedva vidljiva kola putujuće skupine, dok u prvom planu Ken pozira s konjem nikako nisu elementi koji bi zadovoljili s obzirom na temu stripa. U biti, cijela ova epizoda, osim otpriike mjesta radnje, nema nikakve poveznice s prethodnim epizodama serijala, što znači da bi vjerojatno mogla biti rezervna opcija kada ponestane onih ozbiljnih priča koje zaista nose radnju. Završni obrat taj detalj dodatno potencira.

Paradni ulazak u gradić:


Unatoč kritikama po pitanju crteža i naslovnice poprilično mi se svidjela ova epizoda. Volim taj lepršavi, poluozbiljan pristup s dosta humora, igru sa svakodnevnim ljudskim (a i životinjskim) problemima, kao i simpatičnu detektivsku istragu. S današnjeg gledišta nije tako teško brzo shvatiti tko je krivac, ali mene je toliko ponijela gomila simpatičnih scenarističkih minijatura, da nisam ni razmišljao o krivcu za vrijeme čitanja.
Ako još niste čitali ovu epizodu ili ste možda zaboravili radnju ostaje vam jedino da uzmete strip u ruku i lagano uronite u opuštajuću avanturu na Divljem zapadu i dobijete odgovor na dva glavna pitanja: „Tko je Kenu smjestio i kako će Veliki Hermes uz pomoć svoje luckaste obitelji razotkriti krivca?

(priča: 8, scenarij: 10, crtež: 7, naslovnica: 6) - 81%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#53 Posted : 14. siječnja 2022. 22:11:05(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 28: Slučaj Olivera Pricea (KP SA 10a, KP LIB 28, KP LMS 532)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Alfredo Castelli
Crtež: Giancarlo Alessandrini
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Među tek pridošlim novacima u utvrdi Benton jedan se posebno ističe, a razlog je što je njegov jotac ujedno i zapovjednik utvrde. Pukovnik Price se izričito protivi sinovoj ideji da postane vojnik, a zna se da u ovakvim situacijama se među vojnicima počinje stvarati animozitet prema tatinom sinu i navodnom posebnom tretmanu u odnosu na ostale vojnike.



Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče odvija se u travnju 1876., većinom u Fort Bentonu.
- Ova epizoda je originalno izdana u ožujku 1980. godine, Dnevnik ju objavljuje krajem 1982., Libellus u studenom 2006., a Strip-agent u kolovozu 2019.
- Fort Benton je osnovan 1846. kao posljednja ispostava za trgovinu krznom u gornjem toku Missourija. Utvrdu je preuzela Američka vojska od 1868. do odlaska vojnih jedinica 1881., a od utvrde se razvilo istoimeno naselje koje danas broji tek 1449 stanovnika.

Komentar:
Ne mora automatski biti dobra epizoda ako je riječ o Kenu Parkeru!
Po svim pokazateljima ovo mi je sigurno najlošija priča do sada. Opet se dokazuje da je Castelli dao (i hvala Bogu još daje) najbolje od sebe isključivo na svom čedu - Martyju. Ovdje je scenarij neusporedivo lošiji u odnosu na ono što inače Berardi pruža. Istina je da ni Berardijev predložak nije svijetla točka, jer je tema viđena nebrojeno puta, ali većina prethodnih priča ovog serijala pokazuje da se dobrim scenarijem sve može popraviti.
E, pa Castelli nije uspio u ničemu!
Priča je spora, jednosmjerna, nelogična u ključnoj situaciji kada Ken prepušta neiskusnom novaku (kojeg treba vratiti u utvrdu i praktički spasiti) vođenje napada na indijansko selo, pa onda još kasnije prigovara da je plan loš.
Mislim, to nije iskusni Ken, niti bi njegov lik u toj situaciji tako postupio. Šokantan završetak je sigurno Berardijeva ideja i na njega nemam nekih zamjerki. Sudbina!
Ono što je najgore, taj kraj mi uopće ne ostavlja gorak okus jer se nisam uspio poistovjetiti s glavnim likom, a to najviše govori o scenariju.

U gomili promašenih stavova i praznih izjava jedino vrijedno spomena je istinita pukovnikova tvrdnja u ovom dijalogu:
Oliver Price: "Vidim da je cijeniš svoje ljude, tata!"
Pukovnik Price: "Izvrsni su vojnici! I to baš zato što su neobrazovani. Kada zatrubi za juriš, jurnu, ne pitajući se o pravednosti onoga što čine!"

Alessandrini bolji nego u prethodnim radovima na ovom serijalu, ali "uzalud mu trud svirači".
Samo da za kraj napomenem da sam veliki obožavatelj Castellija i njegovog Martyja, ali treba biti iskren i reći kada nešto ne valja.

(priča: 6, scenarij: 3, crtež: 8, naslovnica: 8) - 59%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#54 Posted : 17. veljače 2022. 22:34:05(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 29: Veličanstveni revolveraš (KP SA 10b, KP LIB 29, KP LMS 539)

Scenarij: Giancarlo Berardi & Alfredo Castelli
Crtež: Giovanni Cianti
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Ken putem naleti na čovjeka koji iz revolvera neuspješno pokušava pogoditi prazne konzerve. Razlog nepreciznosti je u gubitku vida, pa je upravo na putu specijalistu u Helenu. Budući da idu istim smjerom Ken ga odluči otpratiti, a uskoro im se pridruži mladi revolveraš u potrazi za Divljim Billom Hickokom i željom da postane slavan u obračunu s njim.



Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče odvija se krajem proljeća 1876. na putu prema Heleni, a završnica u tom danas glavnom gradu države Montana.
- Ova epizoda je originalno izdana u svibnju 1980. godine, Dnevnik ju objavljuje početkom 1983., Libellus u studenom 2006., a Strip-agent u kolovozu 2019.
- Nakon što je na kraju prošle epizode dobio dozvolu od zapovjednika, Ken je ovaj put zaista krenuo u posjetu svojima. Kako sam kaže, prošlo je već osam godina od kada ih je zadnji put vidio, što je točno jer su se tragični događaji iz prve epizode serijala odvili 29.12.1868.



Komentar:
Prikazivanje loših strana revolveraške slave nije nikakva novost u vestern žanru. Na prvu me ova priča najviše podsjetila na film Revolveraš (1950.) s Gregoryjem Peckom u glavnoj ulozi. Većina standardnih postavki su tu, ali zna se da ovaj serijal uvijek ima dodatne minijature koje uvelike povećavaju ukupan dojam.
Po scenarističkim elementima Castelli je puno bolji u odnosu na prethodnu epizodu, a upitno je koliko od dobrog u priči je zaista njegova ideja. Obrasci razvijanja radnje su tipični za Berardija, pa mislim da ovdje nije samo njegova tema kao u "Slučaju Olivera Pricea".

Helena 1875.:


Helena je zbog nalazišta zlata bila bogat grad u vremenu radnje ove priče što je galvni razlog raskošne Viktorijanske vizure grada, a Cianti je svojim crtežom s obzirom na limitiranost brojem stranica odlično vizualizirao tu raskoš, pogotovo ako se povuče usporedba s naseljima tog vremena na tim još divljim teritorijima.
Već u prvom svom uratku Cianti je pokazao da ima potencijala, a u ovoj epizodi to dodatno potvrđuje. Šteta pa je sve ostalo na potencijalu jer je crtao još samo KP SR 35: Staza divova, a uz to je zadnju trećinu epizode morao dovršiti Milazzo, jer je zbog stalnog kašnjenja došlo do prekida suradnje s Berardijem.
Cianti zaista ima sposobnost uvjerljivog dočaravanja osjećaja preko crteža i sposobnost upečatljivog kadriranja, ali ima i velik potpuno promašenih vinjeta koje izgledaju kao da sam ih ja nacrtao. Prošli put sam mu dao šesticu, a ovdje nategnutu osmicu.



Ukupno gledano, nisam baš impresioniran. Daleko je ovo od najviših razina ovog serijala.

(priča: 6, scenarij: 7, crtež: 8, naslovnica: 6) - 69%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#55 Posted : 13. ožujka 2022. 10:00:21(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 377
Location: Makarska



Ken Parker SR 30: Dome, slatki dome (KP SA 10c, KP LIB 30, KP LMS 543)

Scenarij: Giancarlo Berardi
Crtež: Ivo Milazzo
Naslovnica: Ivo Milazzo

Kratki sadržaj:
Ken se vratio kući nakon dugih osam godina i tragične epizode u kojoj je ostao bez brata, dok se istovremeno u grad vraća i njegov prijatelj iz djetinjstva, pravi sin razmetni koji sa sobom donosi i mnogo nevolja.

Zanimljivosti: Sherlock
- Radnja ove priče odvija se početkom svibnja 1876. na granici današnje Montane i Wyominga, u Rapid Cityju (današnja Južna Dakota) i u Kenovom rodnom gradu Buffalu (današnji Wyoming).
- Ova epizoda je originalno izdana u lipnju 1980. godine, Dnevnik ju objavljuje početkom 1983., Libellus u studenom 2006., a Strip-agent u kolovozu 2019.
- Na kraju ove epizode Ken telegramom dobiva premještaj u Fort Lincoln u Sjevernoj Dakoti (iako do 1889. nije bilo podjele na Južnu i Sjevernu Dakotu, ali sigurno da je moguće da je već tada to bio udomaćen naziv među rijetkim stanovnicima tih krajeva)
- Kopači zlata na stranicama 33. i 34. su "glasom i stasom" zvijezde nijemog filma: Stanlio i Olio.
- Ken se vraća kući nakon dugih osam godina, odnosno nakon tragičnog događaja iz prve epizode serijala koji se odvio 29.12.1868., a priča započinje na istom mjestu kao i premijerna epizoda serijala - tada trgovačkoj postaji starog Puncha, sada farmi mladog bračnog para. Slijedom toga ponovno se pojavljuje tada šesnaestogodišnja Jeanne, a sada udana žena koja čeka dijete. Saznajemo da je u međuvremenu stari Puncho umro, samo što ga je Jeanne u prvoj epizodi starog Puncha zvala "tata", a sada kaže da mu je nećakinja!?

Komentar:
Toliko je čistih emocija bez imalo patetike nabijeno u ovoj priči da bi se skoro o svakoj stranici moga napisati opširna recenzija. Jednostavno, Milazzo i Berardi u koprodukciji su rijetko viđena dobitna kombinacija.

Već sam naglašavao, a ova epizoda dodatno potvrđuje da je upravo Milazzo taj faktor koji daje dodatnu vrijednost ovom serijalu. Nema tu potrebe za tekstom i didaskalijama, majstor sve priča crtežom.

Svatko od nas može jasno osjetiti osjećaje prilikom Kenovog dolaska kući, kao i teško breme bratova spomena. Da ne bi ušao u kolotečinu i patetiku, Berardi ubacuje lik Kenova prijatelja iz djetinjstva, Dicka, koji se također vraća kući nakon dugo vremena. Samo što je u pitanju pravi "sin razmetni", ali bez želje da se pokaje, a sa sobom donosi samo nevolje i nesreću bližnjima. Mogu još nabrajati upečatljive likove, ali dovoljno je spomenuti bezličnog, a opet toliko jezivog i upečatljivog Pinkertonovog agenta i Dickovu bivšu djevojku, koja je osuđena i izolirana od društva zbog izvanbračnog djeteta sa sebičnim i neutaživim sinom razmetnim. Nakon Dickovog odlaska jedino rješenje joj je bilo postati prostitutka i lagati djetetu da ide po noći čistiti. Scene nakon Dickovog obećanja da će njih dvoje odvesti negdje daleko, gdje će moći normalno živjeti, pokazuje koliko malo treba za sreću, ali čuda se ipak rijetko događaju.

"Kako siješ, tako ćeš i žeti!" - Dick je završio kako je i živio, a sa sobom je povukao i svoje bližnje, u ovom slučaju (na sreću) samo nesretnu Lenu, dok će njegov sin ipak dobiti priliku za bolji život, a njegov časni otac priliku da barem unuka izvede na pravi put - kad već nije uspio sa sinom.

"Nije svako zlo za zlo", pa će malac tako imati pravu priliku, kakvu mu njegov razmetni otac nikad ne bi pružio.

Nema se više što dodati osim podijeliti sve desetke, a mislim da Ken nije održao obećanje dano ocu:


(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 10, naslovnica: 10) - 100%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Users browsing this topic
Guest (4)
3 Pages<123
Forum Jump  
You cannot post new topics in this forum.
You cannot reply to topics in this forum.
You cannot delete your posts in this forum.
You cannot edit your posts in this forum.
You cannot create polls in this forum.
You cannot vote in polls in this forum.

Powered by YAF | YAF © 2003-2010, Yet Another Forum.NET
This page was generated in 0,643 seconds.