Libellus forum
Welcome Guest Search | Active Topics | Log In | Register

10 Pages«<8910
MISTER NO
Gringo
#181 Posted : 21. veljače 2020. 11:06:44(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas

MISTER NO
LMS 771/772
TAJNO ORUŽJE/ SPORA OSVETA
Korice: Ferinjo/ Lebović
Crtao: Bruno Marraffa
Pisao: Ticaba Sclavijano







Intro:
Ilija Čvorović: Listen you, Stalin was killing you, but he was not killing you enough!


Yo! ----- Yo!
Secret Weapon... Rio Negro muthafukazz! Yo!


Rio Negro, Brazil li je, Imperatorova plantaža
Pakao za robove i strogo čuvana tajna!

Iiiii, imperatorov sin, po imenu Fransisko,
Otkrio je tajnu i više ništa nije isto
Postao je Scanner, masta ov telekineza,
Da prži na daljinu, postao je hodajuća friteza

I četres' čet'ri 'dine kasnije, na severu, bratskog kontinenta...
U americi je CIA čula za njegovo postojanje,
Sad za Brazil hvataju prvi avion,
Da od života mu prave sranje!

Za to vreme, Mister No se cirozira i puši neko granje,
nesvesan situacije, da i njega čeka...

više-manje, više-manje, isto sranje, drugo pakovanje!

Lociran od strane CIA-e, Fransisko sada po Manausu bega,
Agent plave kose, po uličicama ga vreba,
A Fransisko se ušteka gde nalazi se Mister Noova koliba,
I tu Agent CIA-e upada...

Preti Mister Nou, ovaj u šoku, probuđen gleda,
tek tada, Agent čevu štopljiva, da zapuca bam-bam, skoro da i ne okleva
Kad prilazi mu perfidno... Fransisko iza leđa...

Tada agent oseti stipr Fransiska u ljabu mu letiu, oči iskolači ko da je pio ricinus,
glava se nadu, prsnu ko u smeh, Mister No u šoku...reče samo sport, droga ne!

Sada zajedno, Mister No i Fransisko idu da nadju, uzrok Fransiskove duševne boli,
Dok ih ostatak CIA bolumente, prati po kopnu i po vodi.

Harambaša Jovanča, Dugonogi Stric...
Lazar Mačak madafakaz, a tu je i Vanjka Široki...
Nikolica Prikolica, Đoko Potrk, Nik Ćulibrk,
Poljar Lijan, Knez Valjuško sve CIA-ini agenti

Dođi lolo na vašar u Čačak,
Uvek nosi Magnum gun, zajebani Lazar Mačak!
Sjebaće te dok kažeš 1, 2, 3 - maslačak!

Fransisko zračiiiii, gdi god da krene, gde god da korača,
Fransisko zračiiii, ubojitije od žarača...
Svako ko ga oseti, umire u mukama, plamena i plača
Ali ne i Mister No...
Jer on je na vreme popio... pika za čio!

Fransisko čapri Mister No, što ga iz CIA-e traže,
Mister No saznaje, da je Fransisko bio deo Američke militarne branše
Trebao je Hitlera da rokne
Al' nešto je pošlo po zlu,
nije hteo rata, bio je jedinac, iskao je brata, al' zajebo ga tata,
A.K.A imperator sadista, prokleti madafakka

Mister No ga sluša, duva trovu pravu, šokovi i fleševi
zavrteli mu glavu... al' svata da je Fransisko upravu,
i zato idu zajedno da isteraju pravdu!

....

You... wanna know... what happend next my brother?
- Da brate, šta je bilo?


Yo!


Fransisko i Mister No su sada na placu sada napuštene,
Imperatorove plantaže, kokaju CIA agente ko od šale...
A onda otkrivaju srž strogo čuvane tajne....

Tajne podruma, madafakazz indiosi, bacili su kletvuuuuu!
Fransisko je proklet, oružje u rukama duhova indiosaaa!

Ekstaza.... Sadizam... ludnica... Brian De Palma, šipu racku u školu gracku! Yo!

Preživeli CIA agenti sada postaju mrtvi, jer Franisko s pogledom ih spaljiva i mrvi,
Mister No stillz on vutri...

Sada, kad video je šta je ustvari plantaže tajna, Fransisko miran može da mre...

A Mister No je nanovo u šoku, jer indiozz madafakazz, došli su iz svemira!
Sad vode i Fransiskaaaaa!
Mister No odlučuje, da prekine da se drogiraaaa!!!

A Sad sledi ocennnnaaaa:

šest od deset, tragedijaaaa!
Muchas personas se afeitan los pendejos.
Gringo
#182 Posted : 21. veljače 2020. 13:39:08(UTC)
Rank: Nova faca

Joined: 22.11.2019.(UTC)
Posts: 46
Location: Garotas
MISTER NO
LMS 725/726
ŽIGOSAN KO UBICA/ GAUČO RAMON
Korice: Ferinjo
Crtao: MC Robi Di
Pisao: Brat Misalja





Argentina Pampas...
Argentina Pamas...
Argentina Pampas, Chivas, Garotas, i OG madafakkazz!

Mister No, optužen (da je) ubica, navukao ga uglađeni pica
Za malo obrijane sveže cupi i čaše dobrog vina
Mister Noa navuko ko da je zadnja naivčina.

Elem, kažem, yo! Mis-ter - No!
Optužen da je ubica, sad uzjahao konja sita,
I beži po pampi kao zadnja pica.

A onda srete Gaučo Ramona, džankozu staru, što pastiriše konje po livadama pustim,
i palu kusva čkepi po pedu na samaru! yo! uh-yeah! whoah!

Mister Nou je smešten da bude žigosan ko ubica,
Namestio mu lipicaner po imenu Manero, pica sa dva lica,
a ustvari on je pravi ubica...

Yo! Yo! bolje ne čitaj ljeda, jer sve od reda do reda,
ko krpelja seoska kera, puno je spojlera!

Zato vreme u ofisu, Narednik Madeira, sekretaricu po... u srce dira-aaaaaa....

Mister No i Gaučo Ramon, svaki uduvan ko dirižabl balon,
Verglaju konje nema igle 'de da pa'ne
fale im samo neke garotice sa strane.

A pre nego što je zbego u pampe,
Mister No je begao po gradu, Madeira ga jurio s džipom, u blatu se nasuko,
Kruger umal neko sojku navuko, Mister No mu šemu zbruko
A Kruger Nije hteo threesome, pa cupi brže bolje napustila favelu,
smrdela joj atmosfera na toplost, pederelu...

Ostali su Mister No, i švaba Kruger sami
Kruger prdnu od uzbudjenja, i reče: Bitešen mi salami?
Najn! nicht bin peder ich! - reče Mister No,
zatim, ko zadnja cupi iskoči kroz prozor, jer jurio ga on

Narednik Madeira O.G Cop, madafaka of Manaus
Vutro overlord!

Al kako se u blato nasuko, Mister No mu je uteko, i pobego u pampe, u hacijendu don Manere,
a tamo Gaučo Ramon, trsi cupiz rumene!

Manera tada Mister Nou, tuki čevu, ovaj se popalio, naskočio bi banderu
Manera se profoliro, žela Mister Noa, ovaj se popalio, naskočio bi opel kola

Op! Op!
Nije Op!
Nije gangnam style!
Šipu racku u školu gracku pSy... il kako se već zoveš?
A? nije ''a'' nego ''molim'', opalim te... eeeeee...

Manera opet Mister Noa, navuko na tanak led
Ovaj pglu, mozga istrošenog od vutra i alkohola,
deluje da može savako da ga munta, i uvek ispadne dijabola!

Ali Mister No...
u zenitu pušenja vutre, sa gaučo Ramonom,
doživljava prosvetljenje, jer Ramon je stari vutrokenjo, tripuje i na najmanje promene!

Mister No i Gaučo Ramon, shvatili su bolje stvari,
Mister Noa fleš je spuco, shvatio je da ga je Manera navuko,
i sad vidi, čuje, gleda, shvata, Manera ga druka kod murijaka!


Argentina's Garotas

Gaučo Ramon, caku shvata, vreme je da se magla hvata!
Mister No i Ramon tada, jašu konja Ajdaru i Djogajata,
ravna im je cela pampa, dobar hašiš od Abdulaha Arahata.

U fleševima šiše prožimaju da je Alonzo Manera,
pravi ubica čoveka, po imenu Hoze Kabrera,
za čije ubistvo, Manera je podmetnuo Mister Noa,
pa ga zbog toga sad, juri sva murija južno od Amazona!

Ramon, Mister No, jasno shvataju stvari, uhvatiti Maneru,
i privesti ga pravdi!
Akcija kreće, galopiraju po pampi, bore se marijah, lete kao pravi!

Uskoro je Manera uhvaćen i priveden pravdi, ubio je Kabreru,
da bi se ušlihto svojoj vladi, političke igre, al to kod Mister Noa i Gaučo Ramona...

nicht će da radi!

i tako je Manera, dobio po glavi!
i završio u zatvoru gde će da ga guz (tape flip)...

Mister No se izvukao sad je čist ko suza,
Za njega svedočio stočar Ramon,
Sad je Mister Noova, svake garote u Manausu guza...

in the pedu!!


Ocena i utisak: 8,5/10
Muchas personas se afeitan los pendejos.
DinkoJ
#183 Posted : 22. veljače 2020. 11:45:00(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 13.11.2018.(UTC)
Posts: 66
Location: Osijek
Kada Ajs Nigrutin recenzira Mister No.Cool

Ahh te Mister No djevojkeDrool Drool


Mada nemojte vjerovati tolikom zavodništvu Mister Noa to vam je samo u stripovima. Ja sam otprilike kao on u stvarnosti srednjih godina, prosjed, uvijek bez kinte i niti jedna me žena ne želi pipnuti niti štapom.
Spock
#184 Posted : 5. ožujka 2020. 15:58:49(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska



MN LIB 30: Uskršnji otok (SR 60/61/62, LMS 707/708/710)

Broj stranica: 288

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od svibnja do srpnja 1980.
- Drugo pojavljivanje Patricie, nakon što smo je upoznali u kultnom "Rio Negru".
- Priča započinje u Rio de Jaineru, a Nolitta nas preko Čilea vodi na Rapa-Nui ili Uskršnji otok.
- Soundtrack uz priču: Čileanska himna
- Priča o dodjeljivanju titule Tangata manu, koju nam Nolitta pripovijeda, je istinita u svim detaljima. Zadnje takvo poznato natjecanje je održano u 1888. godini. Dok je u ta davna vremena mnogo natjecatelja nastradalo u napadu morskih pasa, danas je plivanje (zbog velikog izlova) puno sigurnije.

Pogled sa Oronga na Motu Nui, Motu Iti i Motu Kau Kau - poprište natjecanja za titulu Tangata manu:


Kratki sadržaj:
Nakon što je u Rio de Jaineru stao na žulj lokalnom moćniku, naš pilot prihvaća Patricijin poziv da je prati u njenom istraživanju na jednom od najzagonetnijih mjesta na zemlji - Uskršnjem otoku. Tamo ih je zadesilo ono što se ni u najluđim snovima nisu nadali.

Komentar:
Epizoda počinje predugim i ne baš uvjerljivim zapletom od skoro 60 stranica, a onda te Nolitta uvlači u priču. Čak i kod drugog čitanja zadnji svezak sam pročitao u jednom dahu, što samo pokazuje koliko te scenaristički Nolitta uvede u priču. Ono, imaš osjećaj da si tamo s akterima.

Pretvaranje otočke rulje u krvožednu hordu mi nije neuvjerljivo. Dapače, pa bar mi, u ovim našim krajevima periodično imamo pokolje puno većih dimenzija i pretvaranje miroljubivih ljudi u krvožedne horde; da utakmice i neke naviječke skupine i ne spominjem! U biti, ovo drugo je čak i bolja usporedba. I sad će netko reći da je to pretvaranje gomile u krvožednu, pomahnitalu hordu nerealno! Nipošto - upravo suprotno.

Nolitta je ovdje povukao paralelu s nepravednim odnosom modernog svijeta prema tradiciji autohtonog stanovništva koje je omalovaženo, praktički pretvoreno u roblje koje radi za kikiriki, a bijes tinja i nakuplja se dok ne eksplodira. Još kad se u to uključi faktor manjka obrazovanja i najčešće lažnog uvjerenja kako je prije bilo bolje, pa i činjenice o zvjerstvima koji su činili njihovi preci ljudožderi. Ono što je Pakomio ispričao Mister Nou i Patriciji je jedna od užasnijih priča koje sam čuo.

Tu je još i potpuno razumljiv Mister Noov bijes, a i inverzija u kojoj pozitivne namjere imaju katastrofalne učinke, a naočigled negativne namjere bi rezultirale pozitivno - u biti sigurno pozitivnije od onoga što se dogodilo nakon pobjede "pozitivaca".

Najupečatljivija mi je scena kada mornari s broda promatraju, u bijesu i zgražanju, podivljalu rulju. Njihova želja da uzmu oružje i potamane divljake je, vjerojatno, potpuno istovjetna onoj koji su imali bijeli kolonizatori pri koloniziranju Amerike, a prije istrebljivanja određenog indijanskog plemena, da ne spominjem i Afriku. Što je najgore, Nolitta me toliko uvukao u priču, da sam se i sam osjećao kao mornari na tom brodu.

Bignotti zna i može bolje. Atmosfera i krajolici su mu dobri, ali crtež mu je krut i nesiguran kod akcijskih scena. Za promjenu, naslovnice odgovaraju radnji u stripu. Mistične i efektne, baš kao i priča! Prva mi je još i najbolja, ali Libellus je uzeo treću za glavnu naslovnicu što je ujedno i spoiler. Stoga bi svakako prva bila najbolji izbor.



(priča: 9,  scenarij: 10, crtež: 8, naslovnice: 9) - 90%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#185 Posted : 21. travnja 2020. 11:44:29(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 31: Yanoame (SR 63/64/65a, LMS 713/715/716)

Broj stranica: 237

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Vincenzo Monti & Luigi Merati
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od kolovoza do listopada 1980.
- Prvi dio priče se odvija u pograničnoj zoni Brazila i Venezuele, na obalama rijeke Araçá, dok se drugi dio odvija na tromeđi Brazila, Perua i Kolumbije, u blizini grada Leticie. Leticia je najužniji grad Kolumbije i zajedno sa susjednim gradom u Brazilu, imenom Tabatinga, danas tvori urbano područje sa preko 100000 stanovnika. Između Perua i Kolumbije, tridesetih godina prošlog stoljeća, izbio je oružani sukob zbog tog grada, kojeg je uspješno uspjela riješiti kasnije propala organizacija "Liga naroda" koju su nakon Drugog svjetskog rata naslijedili "Ujedinjeni narodi".
- Debi Krugera na naslovnicama (druga naslovnica ove epizode).
- 71. str.: engleske strojnice Sten Mark II. nastale usred Drugog svjetskog rata nakon povlačenja britanskih snaga iz Dunkirka, jednostavne izvedbe u svrhu brze i hitne proizvodnje.
Strojnica Sten Mark II:


- 111. str.: Domoroci ne trebaju dokumente za prelazak državne granice.
- Libellus standardno stvara dojam neprekinutog stripa kada se epizoda proteže na novi broj koji nema naslovnicu koja pripada tekućoj epizodi, tako da je ovdje ubačena zadnja vinjeta na strani 200 (kopija zadnje vinjete s prethodne stranice) i zadnja vinjeta na strani 201 (ubačena scena s prve vinjete slijedeće stranice na preokrenutu pozadinu središnje vinjete te iste stranice koja lijepo odgovara toj sceni). Ponovno odličan i teško zamjetan perfekcionistički posao!

Kratki sadržaj:
Nakon što budu otete žene iz indioskog sela u kojem u tom trenutku boravi i Mister No, naš pilot protiv svoje volje biva uvučen u potragu za djevojkama.

Komentar:
Nolitta je pravi primjer onog istinskog pripovjedača koji čitatelja elegantno i uvjerljivo uvuče u taj imaginarni svijet pustolovina i (što je najvažnije) pravde. Znam, sada mislite kako je u ovom serijalu pravda relativan pojam i u pravu ste, ali osjećaj ispunjenja na kraju Nolittinih priča je konstanta, a to je taj osjećaj kada pravda prevlada (ne zakon) i zlikovci dobiju što zaslužuju.
Istina, ima i Nolittinih priča gdje nije lako razlučiti tko su pozitivci (npr. LIB 30: Uskršnji otok, LIB 80: Mau Mau, LIB 82: Tuarezi), ali Nolitta nam je u svim tim pričama servirao ono o čemu ovdje jasno govori. To je ta njegova pobuna protiv zlostavljanja bijelih kolonizatora nad lokalnim obespravljenim stanovništvom - domorocima kako ih ti kolonizatori nazivaju.
Za razliku od epizoda koje sam ranije naveo, ovdje negativci jasno i nesmiljeno dobivaju ono što ih slijeduje bez suvišnih moralnih rasprava i pokušaja traženja pravde preko institucija koje su u službi kriminala.
Posebno impresionira, a i šokira Kruger svojom SS-ovskom okrutnošću. Mister No ga je lukavo poveo sa sobom. I sada njih dvojica prekaljenih ratnika, dojučerašnjih neprijatelja, rame uz rame, "poput talijanskih ronioca kod Gibraltara", su u potrazi za pravdom negdje usred Amazonije. U cijeloj toj operaciji u stilu komandosa, najjači je onaj lik koji ništa ne može pogoditi strojnicom. Kad je najprije promašio Mister Noa i ekipu s par metara, ta situacija mi se činila kao velika nelogičnost, ali kasnije scene pokazuju kroničnu nesposobnost stanovitog Paca da pogodi bilo što, tako da se to pretvara u dobro izrežirani komični element.



S njima je i Akawe, Indios zbog čije ljubavi prema otetoj mu ženi su i krenuli u taj suludi pothvat. Akawe je naprasan i jednostavan lik. Pravi primjer Indiosa kojemu nisu jasne bjelačke taktičke igre i pretvaranja. Bez njega ova priča ne bi imala smisla. Šokantan kraj glavnog organizatora otmica od strane nekoga od koga se najmanje očekuje tako nešto je točka na i. Samo što to djelo, iako neočekivano, je i više nego realno kada se razmisli o uzrocima takvog ponašanja.
Još kada se tu doda mnoštvo zanimljivosti koje nam Nolitta nepretenciozno servira preko osobnih iskustava iz prve ruke, kao i plejadu ostalih zanimljivih i uvjerljivih likova (moram barem spomenuti Sudanca Muhameda i mušteriju našeg pilota iz prvog dijela ove priče - mister Randalla), samo mogu kazati: "Bravo još jednom, majstore!"
Po pitanju crteža Merati i Monti u svome oproštaju sa serijalom se još jednom izvrsno nadopunjuju, a s obzirom da imaju sličan stil, taj dio im nije bio izazov. Prvi svezak mi se čini da je kompletan Montijevo djelo, a drugi Meratijev, dok su završnicu odradili u koprodukciji. Više mi se sviđa Meratijev način crtanja MIster Noa, dok je Montijev crtež fludiniji. U globalu gledano ovo je bolje nacrtana epizoda od "Eldorada" i ne može se naći nekih većih zamjerki. Sve štima - od facijalnih ekspresija i izgleda likova do dinamike i perspektiva. Mogu samo ustvrditi da mi je žao što im je ovo zadnja epizoda pilota.
Prva naslovnica dobra, dok je Ferri na drugoj sfušario Krugera koji i ne liči na sebe.



(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnice: 6) - 87%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#186 Posted : 17. kolovoza 2020. 19:32:50(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 32: Plaćenici (SR 65b/66/67, LMS 719/720/721)

Broj stranica: 243

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Fabio Civitelli
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od listopada do prosinca 1980.
- Zaplet priče se odvija u glavnom gradu Ekvadora - Quitu, centralni dio u Panami, odnosno području Panamskog kanala koji je sve do 1999. godine bio pod kontrolom SAD-a, dok je završnica u Acapulcu - već detaljno opisanom u Nolittinoj priči MN LIB 19: Dobrodošli u Meksiko.
- 73. str.: Noratlas Nord 2501 - Francuski teretni zrakoplov iz 1952. koji je postao slavan za vrijeme Sueske krize kada su pomoću takvih zrakoplova francuski padobranci izveli desant na Port Said i Port Fouad u Egiptu. Sigurno da je to razlog Castellijevog korištenja tog aviona u istu svrhu u ovoj priči.
- 120. str.: Amerikanci za kontrolu kanala koriste mlazne lovce tipa Grumman F9F Panther, koji su naveliko korišteni u Korejskom ratu:



- 153. str.: Vidimo da Zračne snage Paname koriste P 51 Mustange, najpoznatije američke lovce Drugog svjetskog rata.

Kratki sadržaj:
Mister No je na prevaru angažiran kao pilot skupini komandosa angažiranoj za oslobađanje jedne bitne figure države Ekvador negdje na teritoriju Paname pod kontrolom SAD-a.

Komentar:
Jedna potpuno atipična epizoda za Castellija. Vidi se da je ovdje u potpunosti oponašao Nolittin način pripovijedanja. Uvodi u priču s puno prepričavanja zanimljivosti krajeva gdje se radnja zbiva su i Castellijev način, ali ovdje je i ostatak priče u Nollitinom ruhu.
Epizoda se praktički sastoji od dva potpuno različita, a neodvojiva dijela, praktički dvije međusobno povezane priče.
Dok se u prvoj fokusiramo na oslobađanje naftnog magnata iz zatočeništva na području Paname pod američkom kontrolom, u drugom dijelu slijedi svirepa osveta u mondenom Acapulcu. Prvi dio mi je bolji iako ima već izlizanu foru sa Mister Noem koji ponovno pada na lažne ženske suze. Dalje se radnja razvija u stilu ratnih filmova gdje komandosi idu u nemoguću misiju. Kada se tako stvari postave, ništa posebno, a opet toliko zanimljivo da gutaš stranice jednu za drugom i ne pomišljaš na predah od čitanja.



Drugi dio priče započinje zanimljivom igrom s naivnim kockarom. To mi je najbolji dio ove epizode, a način pripovijedanja s objašnjavanjem zgodnih tehnikalija me uvelike podsjetio na argentinskog majstora Oesterfelda, primjerice njegovog Eternauta. Budući da se Castelli u svom predgovoru integrala Morta Cindera deklarirao kao obožavatelj tog tragičnog velikana stripa, ta sličnost i nije tako čudna, baš kao i dugi uvodi sa zanimljivostima u Nollitinom stilu.
Završnica s tragičnim epilogom je jedina moguća, ali nisam potpuno zadovoljan scenarističkom realizacijom. Kao i u većini svojih priča, Castelli popušta u završnici. Ovaj put rezultat je očekivan, ali igra nije bila na razini.



Ono što me još kopka je činjenica da sam već čitao ovu epizodu, a ama baš ničega se ne sjećam. Čak sam bio siguran da nikad ovu priču nisam prije čitao dok nisam (prije pisanja ovog komentara) naletio na svoj komentar od prije deset godina. E to nije dobro. Znači da je lako zaboravljiva priča koja se utopila u moru sličnih.

Civitellijev crtež čist, jasan, ali i pomalo siromašan. Lica aktera nekako ukočena, bez živosti. Odličan je u prikazu aviona i zračnih bitaka, pa i drugih prometala, više nego solidan u akcijskim scenama, ali nije to to. Kao da fali taj osobni "touch" crtača!
Naslovnice su veoma loše, a Libellus je uzeo najlošiju od tri za naslovnu.



(priča: 7, scenarij: 8, crtež: 8, naslovnice: 5) - 74%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#187 Posted : 28. studenog 2020. 19:12:45(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 33: Argentina! (SR 68/69a, LMS 725/726)

Broj stranica: 165

Scenarij: Ennio Missaglia
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izašla u siječnju i veljači 1981.
- Missaglina peta epizoda u serijalu, a prva u kojoj ne prikazuje Mister Noa kao okorjelog pijanca, što je svakako napredak.
- Na samom početku, Mister No za potrebe posla ponovno koristi svoj "volador". Zadnji put smo taj njegov čamac vidjeli u MN LIB 8: Prljava afera.
- Kao što naslov priče kaže, Mister No nas ovaj put vodi u Argentinu, i to u puste krajeve argentinske pampe.
- 23. str.: Kruger u svojoj kolibi uz štednjak na plin ima i peć na drva, iako je najniža prosječna temperatura u Manausu (u siječnju) 26.9 °C.
- 129. str.: Zanimljiv prikaz uporabe oružja tipičnog za gauče i Patagoniju u lovu na južnoameričku vrstu noja - nandua. Svakako najvrjednija scena u ovoj epizodi!



Kratki sadržaj:
Mister No biva optužen da je ubio jednog argentinskog političkog imigranta na zabavi na koju je pozvan. Što je najgore, ni sam nije siguran da nije krivac, budući je nesretnik ubijen s dva metka, koliko ih i nedostaje u njegovom pištolju. Bijeg je jedina opcija, a potraga ga vodi u bespuća argentinske pampe.

Komentar:
Missaglia ovdje nastavlja s receptom koji je primijenio u epizodi MN LIB 21: Neumoljivi (U zemlji Morosa), a to je putopisno oponašanje pripovjedačkog stila velikog majstora Nolitte.
Taj putopisni dio u kojem nam otkriva razne zanimljivosti argentinske pampe je ujedno i jedini element vrijedan malo veće pažnje.
Čak sam dojma da se (baš kao i u epizodi na koju sam se već referirao) Nolitta osobno angažirao.

Ostatak je proziran i jasan od prve. Missaglia je ovdje potpuno nepretenciozan pa nakon banalnog i već ustaljenog zapleta, imamo malo bolje izveden bijeg sa zanimljivim Krugerovim sudjelovanjem.
Nakon dolaska u Argentinu Missaglia vrlo brzo ubija neizvjesnost oko identiteta ubojice. Detalj s Jeepom kojeg gospodin Manero upućuje nakon razgovora s našim junakom, pažljivom čitatelju ne ostavlja mjesta sumnji.
Uz to, upitan je i neuvjerljiv motiv gauča Ramona da pomogne nepoznatom Amerikancu i izda gazdu. Normalno, uvijek može postojati neki skriveni motiv kao politički ili ideološki, pa čak i osveta, ali Missaglia to nije tako prikazao. Ramon kaže da se gauči nikad ne zadržavaju na jednom mjestu dugo, već im je bitna sloboda, a sam bira progonstvo.
Logično?
Normalno da ne!
Šećer na kraju je neuvjerljiv završetak gdje su manauški policajci prikazani kao klauni, a skidanje sa sebe opravdane sumnje za ubojstvo kao dječja igra, jer Ramon i Mister No nemaju dokaze već klimavo svjedočenje bez dokaza. Moćan čovjek kakav je Manero pojede takve za doručak.

Po pitanju crteža nisam pretjerano zadovoljan, budući mi se čini da Diso se nije baš previše potrudio. Definitivno daleko od njegovih najboljih radova. Naslovnice sličnih motiva, a nije da priča nije nudila više mogućnosti. Druga je poprilično neozbiljna, pa mi je razumljivo što je Libellus prvu naslovnicu stavio za glavnu.



U globalu može proći kao opuštajuća filler epizoda s vrhunskim putopisnim elementima iz svakodnevnog života gauča i prirodnim zanimljivostima argentinske pampe.
Stoga od mene ipak ide topla preporuka.

(priča: 6, scenarij: 7, crtež: 7, naslovnice: 4) - 64%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#188 Posted : 15. prosinca 2020. 8:49:14(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 34: Okrutni filmaš (SR 69b/70/71/72a, LMS 730/731/732)

Broj stranica: 266

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od veljače do svibnja 1981.
- Radnja priče se većinom odvija u gradu Manicoré (danas broji oko 55000 žitelja) i na obalama Rio Madeire u blizini grada, dok je završnica u glavnom gradu Kolumbije - Bogoti, gdje smo zadnji put bili u MN LIB 25: Smrtonosni teret B-24, epizodi istih autora.
- Glavni dio priče je inspiriran jednim od najkontroverznijih filmova "Cannibal holocaust", koji je snimljen samo godinu dana ranije i u kojem su scene mučenja životinja stvarne, a bolesnik (redatelj) Ruggero Deodato je uhićen tri dana nakon premijere s optužbom za ubojstva nekoliko glumaca pred kamerom. Naime, glumačka postava je potpisala ugovor u kojem je stajalo da trebaju nestati na godinu dana nakon snimanja, da stvore iluziju da su stvarno mrtvi. Ipak, nakon uhićenja Deodata, tri nestala glumca su obavješteni o situaciji i njihovom pojavom na sudu je optužba odbačena. Ruggero Deodato navodno je naknadno rekao da žali za svim što je učinio pri snimanju filma, posebno stvarnih scena ubijanja i mučenja životinja,
- 24. str.: lik Al Castle (kao Alfredo Castelli) spominje republikanskog senatora Josepha McCarthyja i njegovu antikomunističku kampanju iz 1950. Nisam uspio shvatiti na koje se filmove u istom monologu referira.
- 207. str.: Flashback Mister Noovih ratnih zbivanja kojeg aktivira zvuk napinjanja obarača. Otrcana, ali uvijek efektna scena.
- 96. str.: Mister No u pokušaju da spasi nesretnog glumca ubija anakondu s ogromnim zubima Confused samo s nožem u ruci:




Kratki sadržaj:
Mister No vodi filmsku ekipu amazonskim bespućima u potrazi za idealnim mjestima i indioskim plemenima pogodnim za snimanje dokumentarno - igranog filma imena "Indioski holokaust". Ne treba ni spominjati da ništa neće dobro završiti!

Komentar:
Mike Kalakis: "Bah! Ja sam Grk, Mister No. I ako postoji nešto što mi Grci ne podnosimo..."
Mister No: "Shvaćam... Ne ponosite kad se po vama gazi. U potpunosti se slažem s tim stavom, dragi moj Mike!..."


Ovaj citat iz stripa pokazuje bit mediteranskog čovjeka, koji ne trpi omalovažavanje i zbog toga je spreman na sve. Nema saginjanja glave! Bit je u samopoštovanju. Nisu samo Grci u pitanju. Mi u Dalmaciji to nazivamo dišpet (talijani isto) ili inat, prkos. Budući da radim u turizmu, taj dišpet se često izjednačava s neljubaznošću, pa čak i lijenošću, a u biti je najčešće upravo to - otpor prema izrazu nepoštovanja i nadmenog stava prilikom obraćanja.
Ovo je pravi primjer odlične karakterizacije likova kojom Castelli uvlači čitatelja u priču, koju gradi lagano, a toliko zanimljivo i nepredvidljivo pa i provokativno, da ti ne pada na pamet stati s čitanjem, već stranice samo lete u uzbuđenju.

Mister No: "Ja nikad ne sudim ni o kome... Ograničavam se samo na to da se umiješam, ako treba i silom, kada glupost i okrutnost ljudi oko mene prijeđe izvjesne granice."

Ovaj citat potvrđuje bit našeg "good guya". Nolitta je Castellija ovdje dobro obučio, baš kao i po pitanju laganog uvoda. ;-)
Tek sad sam po prvi put pročitao ovu epizodu i moram priznati da me je ova priča iznenadila poprilično puta pri čitanju. Nikako nisam bio u stanju predvidjeti kud nas to sve Castelli vodi, a kada misliš da je kraj, slijedi rollercoaster. Usporedio bih to s Maradonom u driblinzima: misliš da je to to, a on ga slomi još jednom, pa još jednom... i za kraj još jedna promjena smjera koja ruši zakone fizike. Ludilo, u pozitivnom smislu!
Pažljivom i iskusnom čitatelju neki bitni detalji ne pomaknu, ali ovdje se stvarno ne može predvidjeti - skoro ništa. I još se na kraju kroz monologe likova Castelli sam sprda s učestalim scenarističkim rješenjima.

Po ovome do sada napisanom ispada da sam oduševljen, što i nije daleko od istine, ali kao da mi nešto fali ili možda ima toga previše?
Završnih dvadesetak stranica ima odlično smišljen scenarij, ali nekako površno realiziran. Nisam stručan to objasniti, ali kao da Bignotti nije bio u stanju ispravno i logično prikazati Castellijeve zamisli. Inače mi je Bignotti ovdje lošiji nego ranije, a ne mogu točno definirati zašto. Kao da mi fali emocija u scenama!?

Svejedno, ukupno gledajući, ovo je jedna iznimno uzbudljiva epizoda s apsolutno nepredvidljivom krimi-triler završnicom.



(priča: 10, scenarij: 9, crtež: 8, naslovnice: 7) - 88%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#189 Posted : 26. siječnja 2021. 10:24:26(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 100: Bezdan (SR 220b/221, SD 20b/21)

Broj stranica: 140

Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Roberto Diso
Naslovnica: Roberto Diso

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izašla u rujnu i listopadu 1993.
- Radnja se većinom odvija na pučini Karipskog mora, a sam zaplet u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke. Na samom početku se spominje da je Mister No bio na letu od George Towna (Kajmanski otoci) prema Kingstonu.
- Mister No kaže kako je proveo rat u P40 (Curtiss P-40 Warhawk), što nam je najprije Nolitta ispričao u MN LIB 26: Mister No ide u rat, a kasnije i Mignacco u MN LIB 68: Leteći Tigrovi, pa (ako još niste) provjerite je li rekao istinu.
- Kada kaže da je već ronio u ronilačkom odijelu, Mister No se referira na epizodu MN LIB 72: Riječno zlato, a podvodni skafander je koristio i u jednoj od ranih epizoda MN LIB 13: Traži se Carlos Gomez.
- U priči spomenuti prvi napad nemoguće divovske lignje na našeg nesretnog pilota se dogodio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala”.


Kratki sadržaj:
Pri povratku s Kube Mister No u niskom letu uoči naizgled gusarski prepad na jedan brod, ali nakon što prijavi slučaj policiji ispostavi se da je pilot to sve sanjao. Samo što Jerry nije tip koji će tek tako dopustiti da netko pravi majmuna od njega, što ga u konačnici dovede na dno Karipskog mora


Recenzija:
Mister No je junak koji je preživio puno svakakvih dogodovština u svojoj ratnoj i avanturističkoj karijeri, pa nije čudo kada scenarist koristi neke već viđene zaplete i scene.
U vrijeme izlaska ove epizode, nakon završetka "afričkog ciklusa" i prelaska broja 200 u redovnoj seriji, postalo je jasno da je dotadašnju kvalitetu i svježinu serijala nemoguće održati čak i s najboljim scenaristima. Dodatan uteg serijalu je bio i Mignacco, glavni scenarist serijala nakon povlačenja velikana kao što su Nolitta, Castelli i Sclavi.
Ova epizoda je pravi primjer njegove bezidejnosti i nemoći u pripovijedanju. To se posebno osjeti kada se na ovako nešto prebaciš s priča koje su pisali gore spomenuti velikani.
Tema nije toliko ni loša, ali ukupni dojam je daleko od dobrog. Iako su svi elementi u priči već viđeni puno puta samo na ovom serijalu, toliko su široke mogućnosti koje se nude da je teško zeznuti stvar. Samo što se Mignacco ovdje nije ni potrudio razraditi priču, već nam servira puno toga, ali sve je to nekako prenatrpano, nerazrađeno, površno, usiljeno, pa i banalno.



Nolitta bi s puno manje elemenata napisao neusporedivo tečniju priču s gomilom zanimljivih detalja. Sigurno ne bi ubacio suvišnu glupost kao napad divovske lignje samo zbog efekta. Takve scene rade loši scenaristi nesposobni postići dubinu u svojim pričama, kao npr. Missaglia koji se sličnim ili istim forama služio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala” i MN LIB 27: Krstarenje iz noćne more.
Po pitanju te situacije nije svako zlo za zlo, pa je zgodna scena u kojoj profesor Maurier ne vjeruje Mister Nou, okarakteriziravši situaciju iz Missagline epizode kao nemoguću jer, kako kaže: "divovski mekušci žive na dubinama od tisuću metara i rijetko kad se uzdignu na četiristo metara dubine". Uz to dodaje: „Mister No, vi ste simpatičan lažljivac! Vi piloti pričate veće laži od nekih ribara koje poznajem.

Profesor Maurier je poznati francuski znanstvenik čiju je kćer otela skupina pod vodstvom tajanstvene žene i drže ga kao taoca zajedno s posadom njegovog oceanografskog broda. Brod je opskrbljen malom podmornicom koja se može spustiti do dubine od 1500 metara, što ga čini idealnim za izvlačenje nečega iz olupine broda potonulog prije deset godina.

Kad već pričam o likovima, posebno se ističe tajanstvena zgodna krijumčarka (Ambra Gray) koju iz neidentificiranog razloga svi sa poštovanjem nazivaju "Gospodarica" i koja ima oči različite boje; jedno tamno smeđe, a drugo sivo-plavo.



Zanimljiva je i skupina ribara s broda Queen II, odnosno hrpa luđaka raznih rasa koji tvrde da su braća i nazivaju ocem zlostavljača ekstremne kategorije - starog kapetana broda, koji pojavom i karakterom podsjeća na jednako tragičan lik kapetana Ahaba iz Moby Dicka.
Ti čudni likovi koji se ponašaju kao pripadnici nekakve zlokobne sekte su u potrazi za tajanstvenom Ambrom koju i oni nazivaju "Gospodarica", a stjecajem okolnosti su oteli Mister Noa koji je time dobio čast da osjeti štap uvijek bijesnog starog kapetana Charona.



Kako se priča razvija sve je jasnije da je tajanstvena ljepotica najveći negativac, ali svejedno je puno simpatičnija od hrpe luđaka starog kapetana Charona. Zanimljivo je i da se Mignacco uopće ne opterećuje detaljnim objašnjenjem veze između njih dvoje, već se zadržava na tome da istakne da je Ambra izdala Charona, uz to što ga je grupa njenih ljudi mučila i ostavila ranjena da umre na plaži. To se sve desilo nakon što je njegov prethodni brod - teretnjak Queen (novi Queen II je očigledno ribarski brod) potonuo u oluji sa sanducima koji pripadaju grupi pod vodstvom "Gospodarice" Ambre. Taj brodolom jedino je preživio stari čangrizavi kapetan, pa je Ambri i ekipi sve to bilo sumnjivo.

Samo što je očigledno da je priroda odnosa između Ambre i starog Charona puno kompliciranija nego to kaže ovo objašnjenje servirano u priči. Sam razlog što očiglednu krijumčarku Ambru svi nazivaju gospodaricom je dovoljno intrigantan.
To što nisu servirani svi odgovori po meni i nije neki minus. Dapače, zbog toga njihov odnos dobiva još zagonetniju dimenziju.
Samo što sam dojma da Mignacco nije uradio s ovom pričom sve što je htio, pa mislim da su te rupe više rezultat nekakve žurbe ili namjernog skraćivanja broja stranica.



Vidi se da je Mignacco imao više nego solidnu ideju začinjenu sočnim i zagonetnim likovima. Stoga je još veći žal što je kulminacija i završni dio tako traljavo izveden. Kao da je iz nekog razloga odlučio skratiti priču i završiti je do kraja sveska! Da u slijedećem broju ide neka velika i bitna priča još bih to i razumio, ali nakon ove ide hrpa bezličnih epizoda od koje su neke zaista loše, dok će prava prekretnica uslijediti (MN LIB 112: Crveni vjetar) tek za dvadeset brojeva.

Diso pokazuje da je pravi majstor unatoč velikom broju neuspjelih, čak neuglednih scena. S druge strane ima scena s pravim bogatstvom atraktivnih detalja i životinjskog svijeta u pozadini, a primijeti se majstorska ruka na velikom broju zanimljivih scena i perspektiva. Naslovnica atraktivna, ali nekako „jeftina“ u iskorištavanju najefektnije, ali po meni suvišne scene. Takav „jeftin“ osjećaj mi ostavlja epizoda u cijelosti, a bilo je više nego dovoljno intrigantnih elemenata i mogućnosti da to nije trebalo biti tako. Šteta!



(priča: 7, scenarij: 4, crtež: 8, naslovnica: 6) - 63%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Paulo Adolfo
#190 Posted : 26. siječnja 2021. 10:57:19(UTC)
Rank: Ponekad navrati

Joined: 19.1.2021.(UTC)
Posts: 62
Location: Bar
Spock wrote:


MN LIB 100: Bezdan (SR 220b/221, SD 20b/21)

Broj stranica: 140

Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Roberto Diso
Naslovnica: Roberto Diso

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izašla u rujnu i listopadu 1993.
- Radnja se većinom odvija na pučini Karipskog mora, a sam zaplet u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke. Na samom početku se spominje da je Mister No bio na letu od George Towna (Kajmanski otoci) prema Kingstonu.
- Mister No kaže kako je proveo rat u P40 (Curtiss P-40 Warhawk), što nam je najprije Nolitta ispričao u MN LIB 26: Mister No ide u rat, a kasnije i Mignacco u MN LIB 68: Leteći Tigrovi, pa (ako još niste) provjerite je li rekao istinu.
- Kada kaže da je već ronio u ronilačkom odijelu, Mister No se referira na epizodu MN LIB 72: Riječno zlato, a podvodni skafander je koristio i u jednoj od ranih epizoda MN LIB 13: Traži se Carlos Gomez.
- U priči spomenuti prvi napad nemoguće divovske lignje na našeg nesretnog pilota se dogodio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala”.


Kratki sadržaj:
Pri povratku s Kube Mister No u niskom letu uoči naizgled gusarski prepad na jedan brod, ali nakon što prijavi slučaj policiji ispostavi se da je pilot to sve sanjao. Samo što Jerry nije tip koji će tek tako dopustiti da netko pravi majmuna od njega, što ga u konačnici dovede na dno Karipskog mora


Recenzija:
Mister No je junak koji je preživio puno svakakvih dogodovština u svojoj ratnoj i avanturističkoj karijeri, pa nije čudo kada scenarist koristi neke već viđene zaplete i scene.
U vrijeme izlaska ove epizode, nakon završetka "afričkog ciklusa" i prelaska broja 200 u redovnoj seriji, postalo je jasno da je dotadašnju kvalitetu i svježinu serijala nemoguće održati čak i s najboljim scenaristima. Dodatan uteg serijalu je bio i Mignacco, glavni scenarist serijala nakon povlačenja velikana kao što su Nolitta, Castelli i Sclavi.
Ova epizoda je pravi primjer njegove bezidejnosti i nemoći u pripovijedanju. To se posebno osjeti kada se na ovako nešto prebaciš s priča koje su pisali gore spomenuti velikani.
Tema nije toliko ni loša, ali ukupni dojam je daleko od dobrog. Iako su svi elementi u priči već viđeni puno puta samo na ovom serijalu, toliko su široke mogućnosti koje se nude da je teško zeznuti stvar. Samo što se Mignacco ovdje nije ni potrudio razraditi priču, već nam servira puno toga, ali sve je to nekako prenatrpano, nerazrađeno, površno, usiljeno, pa i banalno.



Nolitta bi s puno manje elemenata napisao neusporedivo tečniju priču s gomilom zanimljivih detalja. Sigurno ne bi ubacio suvišnu glupost kao napad divovske lignje samo zbog efekta. Takve scene rade loši scenaristi nesposobni postići dubinu u svojim pričama, kao npr. Missaglia koji se sličnim ili istim forama služio u MN LIB 23: Pobunjenici s “Escuala” i MN LIB 27: Krstarenje iz noćne more.
Po pitanju te situacije nije svako zlo za zlo, pa je zgodna scena u kojoj profesor Maurier ne vjeruje Mister Nou, okarakteriziravši situaciju iz Missagline epizode kao nemoguću jer divovski mekušci žive na dubinama od tisuću metara i rijetko kad se uzdignu na četiristo metara dubine. Uz to dodaje: „Mister No, vi ste simpatičan lažljivac! Vi piloti pričate veće laži od nekih ribara koje poznajem.

Profesor Maurier je poznati francuski znanstvenik čiju kćer je otela skupina pod vodstvom tajanstvene žene i drže ga kao taoca zajedno s njegovim oceanografskim brodom. Brod je opskrbljen malom podmornicom koja može sići do dubine od 1500 metara, što ga čini idealnim za izvlačenje nečega iz olupine broda potonulog prije deset godina.

Kad već pričam o likovima, posebno se ističe tajanstvena zgodna krijumčarka (Ambra Gray) koju iz neidentificiranog razloga svi sa poštovanjem nazivaju "Gospodarica" i koja ima oči različite boje; jedno tamno smeđe, a drugo sivo-plavo.



Zanimljiva je i skupina ribara s broda Queen II, odnosno hrpa luđaka raznih rasa koji tvrde da su braća i nazivaju ocem zlostavljača ekstremne kategorije - starog kapetana broda, koji pojavom i karakterom podsjeća na jednako tragičan lik kapetana Ahaba iz Moby Dicka.
Ti čudni likovi koji se ponašaju kao pripadnici nekakve zlokobne sekte su u potrazi za tajanstvenom ženom koju i oni nazivaju "Gospodarica", a stjecajem okolnosti su oteli Mister Noa koji je time dobio čast da osjeti štap uvijek bijesnog starog kapetana Charona.



Kako se priča razvija sve je jasnije da je tajanstvena ljepotica najveći negativac, ali svejedno je puno simpatičnija od hrpe luđaka starog kapetana Charona. Zanimljivo je i da se Mignacco uopće ne opterećuje detaljnim objašnjenjem veze između njih dvoje, već se zadržava na tome da nam istakne da ga je Ambra izdala, uz to što ga je skupina njenih ljudi mučila i ostavila ranjena da umre na plaži. To se sve desilo nakon što je njegov prethodni brod - teretnjak Queen (novi Queen II je očigledno ribarski brod) potonuo u oluji s sanducima koji pripadaju grupi pod vodstvom tajanstvene "Gospodarice" Ambre. Taj brodolom jedino je preživio stari čangrizavi kapetan, pa je Ambri i ekipi sve to bilo sumnjivo.

Samo što je očigledno da je priroda odnosa između Ambre i starog Charona puno kompliciranija nego to kaže ovo objašnjenje servirano u priči. Sam razlog što očiglednu krijumčarku Ambru svi nazivaju gospodaricom je dovoljno intrigantan.
To što nisu servirani svi odgovori po meni i nije neki minus. Dapače, zbog toga njihov odnos dobiva još zagonetniju dimenziju.
Samo što sam dojma da Mignacco nije uradio s ovom pričom sve što je htio, pa mislim da su te rupe više rezultat nekakve žurbe ili namjernog skraćivanja broja stranica.



Vidi se da je Mignacco imao više nego solidnu ideju začinjenu sočnim i zagonetnim likovima. Stoga je još veći žal što je kulminacija i završni dio tako traljavo izveden. Kao da je iz nekog razloga odlučio skratiti priču i završiti je do kraja sveska! Da u slijedećem broju ide neka velika i bitna priča još bih to i razumio, ali nakon ove ide hrpa bezličnih epizoda od koje su neke zaista loše, dok će prava prekretnica uslijediti (MN LIB 112: Crveni vjetar) tek za dvadeset brojeva.

Diso pokazuje da pravi majstor unatoč velikom broju neuspjelih, čak neuglednih scena. S druge strane ima scena s pravim bogatstvom atraktivnih detalja i životinjskog svijeta u pozadini, a primijeti se majstorska ruka s velikim brojem zanimljivih scena i perspektiva. Naslovnica atraktivna, ali nekako „jeftina“ u iskorištavanju najefektnije, ali po meni suvišne scene. Takav „jeftin“ osjećaj mi ostavlja epizoda u cijelosti, a bilo je više nego dovoljno intrigantnih elemenata i mogućnosti da to nije trebalo biti tako. Šteta!

(priča: 7, scenarij: 4, crtež: 8, naslovnica: 6) - 63%

Samo 63% za ovu priču? Huh
Spock
#191 Posted : 28. siječnja 2021. 10:10:27(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska



MN LIB 35: Krv na snijegu (SR 72b/73/74a, LMS 739/740/742)

Broj stranica: 218

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od svibnja do srpnja 1981.
- Mister No priča svoje dogodovštine koje je proživio od listopada 1949. do proljeća 1950. s prvim dijelom priče u New Yorku, a drugim u Aspenu, Kolorado.
- Nakon što se u Missaglinoj epizodi MN LIB 33: Argentina! Mister No skrivao u Krugerovoj kolibi, ovdje vidimo da Kruger ima novu baraku - i to jedinu u tirolskom stilu u cijeloj Južnoj Americi.
- Prilikom upoznavanja s muzičarima za vrijeme gužvanja u njihovom kombiju, Mister No se prisjeća scena u desantnim čamcima prije iskrcavanja iz rata, ne definirajući točno koja je iskrcavanja preživio, osim što je dao do znanja da je bilo bezbroj takvih situacija!?
- Omiljena pjesma i tajno oružje našeg zavodnika "Body and soul" u njemu također omiljenoj izvedbi Billie Holiday (1915.-1959.) iz 1940. - LINK
P. S.: Većina ljudi kad traži površno po netu nađe pjesmu koja je snimljena 1957., dok je u stvari pjesma nastala 1930. i do vremena odvijanje radnje ove priče imala je velik broj izvedbi, odnosno izvođača, tako da to nije nelogičnost kako se ponekad zna pročitati.


Kratki sadržaj:
Mister No nakon veselog provoda priča Krugeru o nesretnim događajima od prije nekoliko godina u New Yorku koji su ga doveli do skijaškog centra u povojima - Aspena.


Komentar:
Ne znam koji mi je ovo put da čitam ovu epizodu, ali zaključak da je ovo vrhunska priča se ne mijenja, a pozitivni dojmovi se svakim novim čitanjem samo povećavaju. Samo nebo je granica kad je Nolitta u pitanju!
Nolitta ovdje pokazuje kako napisati izvrstan, na prvu jednostavan, a u biti tako kompleksan scenarij. Sve je tu kristalno jasno od prve, ali to je samo onaj prvi površinski sloj, a svako novo čitanje otkriva nove nijanse ispod te osnovne, bazne razine pripovijedanja.
Za početak možemo malo o kronologiji!
U Mister Noovoj kronologiji 1950. godina je prilično popunjena, a ova epizoda je prva kojom se Nolitta dotakao razdoblja nakon Jerryjevog povratka iz rata. Poslije su se pojavile neke nedoumice i nepodudarnosti u činjenicama gdje i što je naš junak radio u toj godini koja je označila konačnu prekretnicu u njegovom životu, ali mislim (ovako po sjećanju) da su to sitne nepodudarnosti koje ću detaljno razmotriti kada kronološki čitajući dođem do epizode koja se dotiče tog razdoblja. U svakom slučaju, budući je ovo prva epizoda koja se bavi tim razdobljem ne može se govoriti da je ovdje nešto krivo prezentirano, a na kraju krajeva, Jerry uvijek priča svoje doživljaje, pa činjenice mogu biti blago iskrivljene s obzirom na situaciju i sugovornika. Wink

Anita:


Nakon što sam ne tako davno pročitao stinkyjev impresivan komentar na ovu priču, posebno mi je upala u oko nelogičnost koju je primijetio i kako je napisao: "petparačko rješenje sa slučajnim nalazom adrese u kutiji cigareta", koju ispada da je Jerry nosio u džepu pet mjeseci, pa da pokušam objasniti i eliminirati taj detalj s popisa nelogičnosti uz kratki uvod u radnju ove epizode.

Naime, priča počinje njegovim posjetom zoološkom vrtu u Bronxu gdje mu bivši ratni suborac Alan Chambers daje svoju adresu na papiriću uz poziv da ga ovaj posjeti u Koloradu. Nije prikazano gdje Mister No sprema papirić, ali pretpostavka je da ga je stavio u džep i zaboravio na njega.
Nakon toga ide Mister Noovo izigravanje superjunaka koje će imati dalekosežne posljedice. Po tom pitanju ostala je i činjenica da je nakon namjerno izazvane nesreće vozač motora ostao oduzet od struka na dolje, pa je upitno je li Mister Noova reakcija bila pretjerana i vrijedna jedne torbice? Pogotovo ako se uzme u obzir Philove riječi: "vjerojatno su mnogi od njih obični propalice koji će prije ili poslije ostariti i opametiti se."
Nadalje ide prepričavanje svojih detalja iz svakodnevnog života do napada huligana. Cijelo to vrijeme Jerry je u istoj jakni, a nakon što se probudio u bolnici Phil Mulligan mu vadi kutiju cigareta iz te iste vjetrovke.
Jerry, nakon što je izvadio zadnju cigaretu iz kutije nalazi papirić i kaže: "A kakav je sad ovo papirić? I kako je uopće završio u ovoj kutiji?"
Ove njegove riječi jasno daju do znanja da se on čudi kako je papirić završio u kutiji i daje do znanja da ga on tu nije stavio. Ajmo reći da je bio u džepu i upao u kutiju dok su ga brutalno premlaćivali!
Sad, s obzirom na vremenske prilike u stripu neobično je da je Mister No došao u Aspen krajem ožujka (kako ispadne ako uzmemo Jackyjeve riječi zdravo za gotovo da je bio u zatvoru pet mjeseci), ali nije nemoguće.

Jackie:


Kad smo već kod možebitnih nelogičnosti, Nolittin način pripovijedanja toliko zaokupi pozornost čitatelja, da dosta nelogičnosti prođe neopaženo. Evo, ja sam tek nakon drugog čitanja primijetio da je Diso (većinom) nacrtao aute s kraja šezdesetih!! Za to primijetiti, ne trebaš se razumjeti u američke aute. U pitanju je greška od skoro dvadeset godina, a nije neka daleka prošlost! Mislim, razlika između auta s početka i kraja pedesetih u Americi je ogromna, a pogotovo od onih s kraja šezdesetih.
Izgled čopera mi je bio sumnjiv, ali njih se nekako može progurati. Ipak, po pitanju čopera, pravi izgled bi bio onaj s prve naslovnice! Ajde da sam doživio i to da je Ferrijev crtež realniji i vjerodostojniji, jer je on poznat po nepoštivanju povijesnih i zemljopisnih činjenica (Zagor).
Ovu nelogičnost ne uzimam za manu scenariju, već isključivo Disu. Mislim, vidi se trud da Mister No izgleda mlađe, pa prekrasno nacrtani snježni pejzaži, vrhunska dinamika i tečnost crteža, a onda pada na ovakvim banalnostima.



Nakon što sam više-manje demantirao moguće nelogičnosti koje se često znaju vidjeti u komentarima, a koje nisu toliko bitne za ocjenu i kvalitetu priče možemo malo o bitnome u epizodi.
Ono što je bitno su poruke koje nam majstor Nolitta tako lukavo, nenametljivo i fluidno servira; kao što je npr. očigledno Chambersovo i Mister Noovo nesnalaženje u životu nakon rata. Očita je razlika u njihovom ponašanju kod kontakta s ostalim likovima, tj. onima koji nisu prošli rat. To se posebno očituje kada mlada ekipa pjevača zeza Jerryja koji je po ponašanju puno stariji od njih, dok u stvari razlika u godinama nije tako velika, a Nolitta nam je svojim pripovijedanjem omogućio da ga gledamo kao starca kod scena njega i benda.



Tu su još i potpuno krive procjene glavnog junaka. Jednu s pretjeranom reakcijom kod prvog susreta s Jackyjem sam već spomenuo. Nakon toga samo promatramo njegovo nesnalaženje u životu nakon rata, da bi sve kulminiralo kada mu je šerif održao verbalnu i šakačku lekciju - i to dva puta. U njegov tada skoro samoubilački profil se idealno uklapa i završni očajnički pokušaj pomaganja prijatelju u nevolji.
Chambers je pak posebna pjesma, ono tipičan lik koji je u ratu izgubio najbolje godine života, samim tim i iskustvo u odnosu sa ženama, a ni općenito odnosi s ljudima mu nisu na nekom nivou, što i potvrđuje bijegom u planine.
Po pitanju planina Nolitta nam nakon Acapulca (MN LIB 19: Dobrodošli u Meksiko) servira još jedan po njemu izgubljeni dragulj kojeg je turizam pretvorio u tvornicu novca uništivši sve ono što je krasilo to mjesto. Kao turistički djelatnik se baš ne slažem s ovim zadnjim, ali razumijem da to nekome smeta.
Da zaključim, nakon ovog novog čitanja ova mi priča sjeda na drugo mjesto najboljih Mister No priča, odmah iza MN LIB 7: Rio Negro, ali to je samo trenutno stanje stvari podložno stalnim promjenama ;-)



(priča: 10, scenarij: 10, crtež: 9, naslovnice: 9) - 96%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#192 Posted : 11. veljače 2021. 14:41:04(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 59: Tajna dnevnika (SR 123b/124/125a, LMS 841/842)

Broj stranica: 191

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Domenico & Stefano Di Vitto
Naslovnice: Roberto Diso

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od kolovoza do listopada 1985.
- Mister No (prisjećajući se događaja s Indiosom u New Yorku) kaže da se to desilo 1951. ili 1950...., ili čak 1949. godine, pa po pitanju kontinuiteta treba uzeti u obzir i da naš pilot najčešće priča svoje dogodovštine "pod gasom", pa ne bi trebalo sve podatke uzeti zdravo za gotovo. Ipak, kasnije u priči (38. str. - treća vinjeta) saznajemo da se događaj s Indiosom u New Yorku desio 1951., a Mister No je tada već trebao biti u Brazilu.
- Radnja većine ove epizode se odvija na zabačenom području rijeke Urucu, nekih petstotinjak kilometara jugozapadno od Manausa.
- Baš kao i Diso u MN LIB 35: Krv na snijegu, braća Di Vitto u New Yorku 1950. crtaju aute s kraja šezdesetih, a za to uočiti ne treba biti neki veliki poznavatelj auta. Mislim, razlika je ogromna!
- 67. str.: Za zavođenje prve žene pokojnog kolege pilota, Mister No oblači odijelo koje je nosio u MN LIB 14: Tajanstveni grad, kada je i sam mislio da je izgubio ljubav svog života.
- 92. str.: Na prvoj sličici stoji: "Nakon petnaest sati leta piper slijeće u Anamú po gorivo..."
Između Manausa i Anamé ima 160 km zračne udaljenosti, pa je ovo očito krivi podatak, a ne treba ni spominjati da piper ne može letjeti 15 sati bez dopune rezervoara, kao i da mu je doseg s punim rezervoarom puno veći od pukih 160 km, kako ispada na ovoj stranici.
- Uz "čobanske" prepjeve poznate Mister Noove "When the Saints Go Marching In", Dnevnik je (uz standardno cenzuriranje nepodobnih izraza) izbacio i tri stranice. Srećom, pa tu je Libellus!

Kratki sadržaj:
Čudnim spletom okolnosti, tragični događaj kojem je svjedočio Mister No dok je još bio u New Yorku, dobiva svoj nastavak, odnosno konačno rasplitanje enigme. Tada se kao grom iz vedra neba stvorio pomahnitali Indios nasred njujorške ulice ubivši ženu i dijete prije nego ga je policajac upucao, a došlo je i vrijeme da se sazna tko, kako i zašto ga je tamo doveo.



Komentar:
Castelli nastavlja po svojem starom dobrom pravilu. Teško da se kod njega može naći neka uobičajena priča, već su sve na granici mogućeg (a najčešće i preko).
Predložak mu je uvijek prezanimljiv, baš kao i ovdje s eksperimentom o reakciji Indiosa koji nikad nisu vidjeli bijelce na iznenadno prebacivanje i buđenje usred velegrada kao New York.
Bavio se on i kasnije temom domorodačkih kultova, konkretnije tzv. Kargo kultova: MM ALM 1b: Iskra i MM ALM 5a: Efekt bumeranga, a vjerojatno i još ponegdje, ali ove dvije sam se sjetio.

Indioski velegrad:


Castelli je majstor u držanju čitatelja zainteresiranog, ali često se desi da se toliko zaplete i zanese, da je jedino moguće rješenje "deux ex machina", odnosno vid intervencije vanjskog elementa koji rješava određenu situaciju bez da slijedi dotadašnju logiku odnosa ili prkoseći zdravom razumu. Ovdje baš nije bilo neke potrebe za tim, ali onda to ne bi bio Castelli da nam ne servira taj zadnji twist na rubu logike.
Unatoč činjenici da Castelli zna pripovijedati, scenarističkih mana ima, a stvarno nije bilo potrebe da Mister No nazoči incidentu s Indiosom usred New Yorka. Taj detalj baca prevelik naglasak na slučajnosti. Priča bi bez toga bila još uvjerljivija!

Braća Di Vitto se ovdje baš i nisu proslavila. Likovi su im ružni i neugledni, a to se posebno odnosi na žene koje su u ovom serijalu većinom zanosne, što je jedino ispravno s obzirom na profil junaka i vrstu stripa. Uz to, izgled likova je poprilično neujednačen, ali za to se može reći da nisu još uhvatili ruku. Ipak im je ovo tek druga epizoda u serijalu!
Po pitanju naslovnica, meni se čak i više sviđa prva, iako izgleda da je druga većini bolja, pa ju je čak i Libellus izabrao za glavnu naslovnicu.



(priča: 9, scenarij: 6, crtež: 7, naslovnice: 5) - 71%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#193 Posted : 5. ožujka 2021. 14:57:10(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 36: Xavanti (SR 74b/75/76a, LMS 746/747)

Broj stranica: 150

Scenarij: Alfredo Castelli
Crtež: Angelo Maria Ricci
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od srpnja do rujna 1981.
- Boeing B-47 Stratojet je bombarder koji je do kraja pedesetih bio oslonac Strateškog zračnog zapovjedništva zrakoplovstva Sjedinjenih Država (SAC). Proizvedeno ih je preko 2.000 kako bi se udovoljilo zahtjevima zrakoplovstva, potaknutim napetostima hladnog rata.
- Leteće cisterne KC-97 su zaista bile od vitalne važnosti za strateške operacije Boeinga B-47 Stratojeta:


- Seymour Johnson Air Force Base je baza Američkog ratnog zrakoplovstva smještena u Sjevernoj Karolini.
- Na početku priče saznajemo da američki avioni zaobilaze Kubu, što mislim da ne bi smjelo biti točno jer se radnja ove priče dešava početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kada se SAD pokušao prijateljski približiti Kubi, dok je tek 1959. došlo do zahlađenja odnosa, a kasnije i otvorenog sukoba u Zaljevu svinja što je rezultiralo poznatom kubanskom raketnom krizom 1962. i kasnijim hladnim ratom.
- Središnji dio priče se odvija u brazilskoj državi Mato Grosso.
- Trenutni broj Xavante Indiosa je oko 15000, a oni su zaista bili ratoborno pleme koje je došlo glava mnogobrojnim misionarima, lovcima i istraživačima. Po pitanju ovih drugih Indiosa, odnosno naroda Karajá (u Libellusovom izdanju Caraja), njih je početkom dvadesetog stoljeća bilo oko 45000, a danas ih ima tek oko 3500 (Nisam krivo stavio nulu viška ili manjka!;-).
- Otok Bananal je sa svojih 19162 km2 drugi najveći riječni otok na svijetu i najveći kojemu ni jedna obala nije na oceanu. (Najveći je otok Marajó na ušću Amazone u more). Nalazi se u brazilskoj državi Tocantins, a njegova zapadna obala, zajedno s rijekom Araguaia, tvori prirodnu granicu s državom Mato Grosso.
- Zadnja sličica 124. i prva na 125. str. su naknadno komponirane od elemenata iz drugih vinjeta i ubačene od strane Libellus ekipe u svrhu stvaranja dojma neprekinute priče. Zanimljivo da taj recept nisu primijenili na početku (25. str.) gdje je ipak ubačen predlist bez naslovnice.
- Ova Libellusova knjiga mi zaista izgleda efektno i atraktivno zbog prevladavajuće netipično žute boje u kombinaciji sa smeđom.

Kratki sadržaj:
Mister No, zajedno s Krugerom, biva prisiljen na pomaganje tajnim službama SAD-a i Brazila pri potrazi za američkim bombarderom s atomskim bombama koji se srušio negdje u zelenim bespućima Amazonije.



Komentar:
Ovo je do bola čudna epizoda. Sam zaplet sa standardnim Castellijevim urotama na svjetskoj razini nije ni loš, a uvelike drži pažnju putovanje u opasne predjele Amazonije gdje žive opasni Xavanti. Odlični su i događaji u selu Caraje Indiosa, kao i očekivano oskvrnjenje njihovog svetog plesa Aruana. Izjava da tome plesu mogu prisustvovati samo odrasli muškarci iz plemena, dok žene koje se usude baciti pogled na ples bivaju protjerane, a nevina djeca izmasakrirana strijelama. Zastrašujuće, zar ne? Pa se ti usudi baciti pogled, ako ne smiješ!



Daljnji razvoj priče još uvijek ide tečno, kao rijeka kojom naši junaci plove, a dugoočekivani susret sa strašnim Xavantijima je mlak, iako se ne može kazati da nije originalan. Problem je ono što slijedi nakon povratka u Manaus!
To je strahota koju ne mogu riječima opisati i čisto se pitam kako netko normalan može ovakav završetak napisati?
Namjerno sam napisao "netko" jer se moram složiti s kolegom Jozzinellijem da velika većina epizode (nikako ne uvod i zaplet) podsjeća na Missagline radove na ovom serijalu, posebno na MN LIB 21: Neumoljivi (U zemlji Morosa) po pitanju puta u nepoznato, a posebno samog zastrašivanja strašnim Indiosima (ovdje Xavanti, tamo Morosi) i MN LIB 23: Pobunjenici s "Escuala" po neozbiljnom pristupu glavnom junaku, čiji je jedini cilj kako zaviriti u bocu zajedno s Krugerom, unatoč ozbiljnoj situaciji u kojoj se nalaze, a to nije Mister No kakvog nam je Castelli u svojim pričama prikazivao.
Ricci mi nije bio drag ni na Martiju, ali ovdje mi još manje paše. Poprilično iritantno crta lica likova, nalik na likove iz umobolnih japanskih crtića, ali boljem dojmu puno pomažu lijepe scene krajolika, kao i dinamika crteža na zavidnoj razini.
Naslovnica (za promjenu) najbolji dio ove epizode, za koju mogu reći da je prva istinski loša priča ovog serijala ako se gleda kronološki.



(priča: 6, scenarij: 3, crtež: 7, naslovnica: 8) - 56%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#194 Posted : 2. travnja 2021. 17:42:18(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska


MN LIB 37: Mafija ne prašta (SR 76b/77/78a, LMS 752/753)

Broj stranica: 184

Scenarij: Guido Nolitta
Crtež: Roberto Diso
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je originalno izlazila od rujna do studenog 1981.
- Radnja priče se odvija u rujnu 1948. godine u Italiji - čarobnoj okolici Napulja, odnosno u mjestu Positano i obližnjem otoku Capriju.
- Pozadinu odnosa Mister Noa i Stevea Malloryja donijet će nam Mignacco u kasnijoj epizodi "Guadalcanal" i time staviti dodatnu težinu na Mister Noov postupak ovdje.
- 17. str.: Za vrijeme svog kratkog boravka u Italiji Mister No je kupio Fiat 500 "Topolino" (Mali miš, Mickey Mouse), gradski auto koji je tada bilo nacionalni ponos Italije. Proizvodio se s manjim izmjenama od 1936. do 1955., a proizvedeno ih je 520000 primjeraka. Njegov nasljednik je kod nas popularni "Fićo".
- 47. str.: Mister No kaže da bi tri ljepotice bile dostojne Playboyevih duplerica, samo što je u pitanju anakronizam jer je vrijeme radnje priče 1948., a prvi Playboy je izašao 1953. s Marilyn Monroe na naslovnici.

Kratki sadržaj:
Mister No nekoj lakoj djevojci u manauškom baru priča priču koja ga je 1948. godine odvela u prekrasnu okolicu Napulja, gdje upoznajemo njegovog ratnog sudruga Stevea Malloryja, a zna se da tamo mafija vlada.



Komentar:
"Nisam bio ondje, a ako sam i bio, spavao sam", je jedna od mnogobrojnih poslovica kojim nas je Nolitta obasuo u ovoj epizodi pokušavajući pokazati mentalitet Napolitanaca i njihov način življenja. Ovdje nam još jednom dokazuje svoj pripovijedalački genije, gdje s mnoštvom raznih podataka povezanih s mjestom radnje jednostavno usiše čitatelja u priču; živopisno dočaravajući ambijent, fluidno ubacujući u scenarij zanimljive okolnosti iz svakodnevnog života, a posebno mnogobrojne originalne likove kao što je dječak s Caprija.



Priča se savršeno razvija, pa teško da će netko prekinuti čitanje i nastaviti drugi put. Sve je začinjeno savršenim Disovim crtežom i mogu reći da bi ovo mogao biti i njegov najbolji uradak.
Unatoč svemu tome, nakon čitanja prevladava loša osjećaj. To ne volim, ali u ovom slučaju moralo je biti tako. Poanta je da je većinom teško razlučiti što je dobro, a što loše. Mister No slijepo slijedi svoja načela, a nekad nije dovoljno biti častan i pošten da bi uradio ono što je ispravno.
"Put do pakla popločan je dobrim namjerama!"
Kad se već Nolitta razmahao poslovicama, morao sam i ja napisati jednu kinesku mudrost koja najbolje može opisati ono što se često događa kad su važne odluke u pitanju, a ovdje se može primijeniti i na Mister Noovu nepotkupljivost i tvrdoglavost.
Za razliku od "Posljednjeg Cangaciera", ovdje su Mister Noove reakcije potpuno u skladu s njegovim likom, a na kraju komentara ću se osvrnuti na njegove odluke i djela koja su ostavila gorak okus.
Prije toga ću malo o nelogičnostima.
Istinska je šteta što je Nolitta pri kraju priče popustio s tri moguća scenaristička previda. Znam da će netko reći da tražim dlaku u jajetu i da te stvari nisu toliko bitne za priču, ali ne mogu se složiti s tim. Drugim scenaristima se takvi previdi žestoko zamjeraju, pa ne bi ni Nolitta trebao biti iznimka unatoč njegovom magičnom načinu pripovijedanja.
Pa da vidimo koji bi to mogli biti scenaristički previdi!
1. Mister No udovici i nesretnom "Casanovi" (Sarracino) stalno spominje 30000$, a novaca nigdje dok su na početku on i Steve mahali kuferom s novcima. Ako Mister No novac nije imao sa sobom, kako se nije naknadno sjetio nesretne udovice kad je već toliko pravedan.
2. Mister No u obračunu na Capriju ima revolver, u kući ispali sedam metaka, a kasnije u potjeri još dva. Ipak, to ne mora biti nelogičnost jer ima revolvera sa osam metaka, a mogao ga je napuniti za vrijeme potjere za naknadna dva metka, ali da je poprilično nategnuto - je.
3. Najčešće spominjani scenaristički previd u ovoj epizodi je završna scena gdje Mallory promaši Mister Noa s dva metra, ali i tu bih mogao naći djelomično opravdanje. Mallory je prvim pucnjem možda htio samo zastrašiti Mister Noa ili mu je ruka zadrhtala zbog starog prijateljstva, a onda je naš pilot hitro reagirao gurnuvši svog prijatelja u sigurnu smrt.



Sad dolazimo do onoga što je bitno! Zbog čega je Mister No ubio svog prijatelja? Zbog svog osjećaja za pravdu, domoljublja i vjere u institucije vlastite države. Države koja se i bez tog pisma nagodila s mafijašem u zatvoru, što je dovelo do toga da se Mister No s pravom osjeća kao magarac koji je ubio prijatelja zbog tamo nekih lažljivaca u odijelima. Sada mu je samo preostalo da pokuša olakšati dušu pričajući tužnu storiju nekoj lakoj djevojci u nekoj manauškoj krčmi, nakon što ga je talijanska serenada podsjetila na te tragične događaje koje bi najradije zaboravio.



(priča: 10, scenarij: 9, crtež: 10, naslovnice: 6) - 93%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Spock
#195 Posted : 17. lipnja 2021. 0:46:23(UTC)
Rank: Često prisutan

Joined: 20.10.2018.(UTC)
Posts: 343
Location: Makarska



MN LIB 38: Strah na Karibima (SR 78b/79/80a, LMS 757/758/759)

Broj stranica: 245

Scenarij: Claudio Nizzi
Crtež: Franco Bignotti
Naslovnice: Gallieno Ferri

Zanimljivosti: Sherlock
- Ova epizoda je izvorno izlazila od studenog 1981. do siječnja 1982. godine.
- Prva suradnja Mister Noa i Phila Mulligana, a da nisu u pitanju sjećanja iz prošlosti ili telefonski razgovor, već događanja u vremenu odvijanja radnje.
- Kao i u Castellijevoj priči (MN LIB 22: Nevidljiva prijetnja), Nizzi je lokacije u ovoj priči stavio izvan pravog Bermudskog trokuta - neslužbeni naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i Portorika. Ipak, za razliku od te Castellijeve ranije priče, mjesto radnje je ipak puno bliže stvarnoj poziciji, odnosno 400 - 500 km jugoistočnije od stvarne pozicije istog imaginarnog trokuta.



- 19. str.: Uz referencu na Missaglinu epizodu MN LIB 28: Nestali zrakoplov, Mister No spominje "Bermudski trokut", iako tada taj naziv još nije bio izmišljen. Pojam "Bermudski trokut" je prvi put uporabio Vincent Gaddis u veljači 1964., objavivši svoj tekst "Smrtonosni Bermudski trokut" u časopisu "Argosy", što bi moglo i značiti da se u vremenu odvijanja radnje još nije uvriježila današnja pozicija tog famoznog trokuta kojeg Castelli u svojoj ranije spomenutoj epizodi naziva "Đavoljim trokutom", što bi po pitanju naziva svakako bilo u skladu s vremenom odvijanja radnje.
- Početna Piperova ruta leta: Manaus - Boa Vista (udaljenost 666 km / Brazil) - Ciudad Bolivar (667 km / noćenje - Venezuela) - Port of Spain (363 km / Trinidad) - Martinik (445 km) - St. Kitts (340 km)
- 31. str.: St. Kitts zajedno s manjim susjednim otokom Nevisom tvori Federaciju Sveti Kristofor i Nevis, odnosno otočnu državu koja je neovisnost od Ujedinjenjog Kraljevstva dobila tek 1983., čime je postala površinom i brojem stanovnika najmanja država zapadne hemisfere. Nizzi ovdje naglašava kako turizam još nije dospio na taj otok u vremenu odvijanja radnje priče - sredinom pedesetih.
- 99. str.: Antigua - glavni otok države Antigva i Barbuda (100 km istočno od St. Kittsa), u vremenu odvijanja radnje britanska kolonija, dobivši neovisnost 1981. godine. Od vremena odvijanja radnje broj stanovnika se skoro udvostručio, a 91% žitelja su potomci afričkih robova. Glavni grad St. John danas broji oko 22000 stanovnika.
- 148. str.: Maracaibo je lučki grad na zapadu Venezuele.

Kratki sadržaj:
Na zamolbu prijatelja Phila Mulligana, Mister No se upliće u istragu misteriozno nestalih brodova na području Malih Antila.



Komentar:
Nizzi nam ovdje dokazuje da je plošan scenarist, što ga stavlja daleko od velikana kao što su Nolitta ili Castelli. Čak i često kritizirani Missaglia je na višoj razini. Missaglin Mister No je pijanac, Castelli zna biti nebulozan, ali nikako dosadan, a njegov Mister No ima onu "nolittijevu" karizmu, dok Nizzi, stavivši Mister Noa u poziciju "one man army komandosa", pokazuje da nije shvatio Mister Noa kao lika i da mu je mjesto na jednostavnim, nezahtjevnim i plitkim serijalima kao što su Tex i Nick Raider.
Nizzi je lijepo otvorio misterijom u zapletu. Donekle je uspio zadržati moju pažnju sve dok ne postane potpuno jasno tko stoji iza otmica i na koji način, a to se dogodilo već na polovini epizode.
Sve dalje je čisti zamor i jeftino pričanje prozirne priče s rješenjima koja ne odgovaraju ni liku, ni serijalu.
Scenarist se svojstveno trudi da sve bude teoretski izvedivo, pa čak i logično, ali ukupno gledano ovo je jedna besmislena i ubitačno dosadna priča prepuna akcijskih klišeja.
Samo je glavni negativac Quebrasco zanimljiv, iako njegova zločinačka organizacija bolje paše nadrealnim James Bond filmovima.
Ukratko, fali dubine i karizme tako tipične za priče ovog serijala iz tog razdoblja i sve je nekako usiljeno, baš kao i većina kasnijih Mignaccovih priča. Samo što je Mignacco napisao gomilu toga, a Nizziju je ovo bio prvijenac na serijalu, pa se očekuje veći angažman, pa čak i maksimum od scenarista debitanta na serijalu.
Umjesto toga, na kraju nam je još servirao patetičnu i nepotrebnu romansu kao dodatan dokaz da je pisac daleko od shvaćanja bitnih životnih pitanja, što za posljedicu ima prazninu, plošnost, neuvjerljivost i površnost u njegovim pričama.
Bignotti netipično mrljav, hladan, pa i neprecizan, a i otisak kao da je pretaman u Libellusovom izdanju.
Naslovnica koju je Libellus iskoristio za glavnu naslovnicu knjige (unatoč spoileru) uvjerljivo najbolja. Druge dvije ispod prosjeka i ovako lošeg Ferrijevog angažmana.

(priča: 5, scenarij: 5, crtež: 7, naslovnice: 5) - 56%
Život je toliko zamršen da iz njega nitko ne izlazi živ!
Users browsing this topic
Guest
10 Pages«<8910
Forum Jump  
You cannot post new topics in this forum.
You cannot reply to topics in this forum.
You cannot delete your posts in this forum.
You cannot edit your posts in this forum.
You cannot create polls in this forum.
You cannot vote in polls in this forum.

Powered by YAF | YAF © 2003-2010, Yet Another Forum.NET
This page was generated in 0,598 seconds.